Arif Ključanin: Blago Hercegovine – poezija

Arif Ključanin

Blago Hercegovine

Dugogodišnje moje skitnje Hercegovinom,

usponi na njene kamene ljepotice s visovima zaljubljenih u nebesa,

traženje mudrosti mehkog poljupca kamena i vode po obalama njenih rijeka,

igre skrivača s ponornicama,

odgonetanje tajni njenih znakova kamenih,

praćenje daha prošlosti po pitomim i sjetnim gradićima

i dugi sati osame po napuštenim gradinama

i nehtijući,

sve mi je plaćeno.

Sve bisage moje duše napete su od bogatih darova;

smiraja njenih krajolika,

okusa njenih krepkih vrela,

ponjava njenih mirisa od opore žalfije,

mističnog timjana i razmetljivog planinskog sunovrata,

svilene marame njenih praskozorja i rumenila sutona.

Ja sada mogu napisati pjesmu:

Ja sam bogat čovjek

i kad me otjeraju i dom mi razore

i kad me mrak tuđeg neba pokrije

i kad oceani podignu brda valova između nas

i kad prijatelje izgubljene uzaludno hoću prepoznati u licima nepoznatim

i kad me neželjeni krajevi i mjesta ko lavina poklope

i kad me raduje kad mora u san ne dođe

i kad oni što žele da mi pomognu nude nesporazum

ja sam bogat čovjek.

U riznici mojih sjećanja još su bisage s blagom Hercegovine

i kad mi tuga ranu otvori ja bisage uzimam

i vidam se blagom njihovim

Glen Innes, Jun 2003.

(Na južnoj polutci zima je sredinom godine, kada cvjetaju kamelije. Opale latice dugo ostaju svježe čineci šarene vijence oko grmova. U mojoj bašči na Glen Innesu, Auckland, sedam je šarenih vijenaca rasuto po travi. Nekad sam ovaj mjesec, kad cvjetaju kamelije, zvao lipanj.)