Category Članci

Tomislav Dretar: S početka višestranačja u BiH

 

DVADESET GODINA KASNIJE O NEKIM NEZNANIM STVARIMA

Mala Bosanska demokratska stranka Bihać, bila prva registrirana ne-komunistička stranka u bosanskohercegovačkom višestranačkom sistemu država BiH i jedina koja je planirala da bi  Republika Bosna i Hercegovina svoju vlastitu vojsku.

Prvi politički čin po dolasku na vlast bilo bi formiranje vlastite profesionalne armije koja bi bila kadra obraniti neovisnost naše domovine Republike Bosne i Hercegovine, u prvo vrijeme u labavoj konfederalnoj Republici Jugoslaviji koja po logici svije biti nije mogla dugo opstati i po tome bismo prvi izišli iz nje kao dobri, ali moćni susjedi svima dobre volje. Svaki agresor bi brzo gubio volju i aspiracije na naše teritorije. Nismo planirali neprijatelje, svi su to mogli biti kao što smo željeli da sa svima budemo prijatelji.

 BDS, Bosanska demokratska stranka prva istinski bosanskohercegovačka ne-komunistička politička stranka , jer HDZ BiH i SDS BiH bile su ekspoziture Hrvatske i Srbije , KOJE SU FINANCIRALI STRANCI  – BJELOSVJETSKI DANAŠNJI PLJAČKAŠI NAŠE DOMOVINE UZ QČEN TIH ISTIH PRONACISTIČKIH STRANAKA LAŽNE, NAVCISTUIČKE DEMOKRACIJE,  ostale su bile lakrdija lažnih protivnika nacističkih stranaka , dakle BDS predviđala je za prvo vrijeme višestranačkog sistema labavu konfederaciju u kojoj bi BDS, ako osvoji vlast, formirao vlastitu vojsku, policiju, nezavisno sudstvo i ostale organe svake nezavisne države. Ta labava konfederacija zvala bi se Konfederativna republika Jugoslavija. Bosna ni skim nikakav savez ne bi sklapala kako je to izdajnik Izetbegović zamišljao. Zato se i suprotstavljao da itko govotri o vlastitoj vojsci Bosne i Hercegovine dok ima Jugoslavije. Šta se zbilo vidjeli smo. Alija je dobio vječni plamen od krvi onih koji nisu imali svoje vojske da ih brani.

Bosansku demokratsku stranku kao stranku građanskog političkog opredjeljenja osnovali su 1991. g. dipl. ing. Asim Ibrahimpašić i mr. sociologije Tomislav Dretar. Za kratko vrijeme stranka je imala oko 250 upisanih članova. Njena politička platforma sastojala se u kreaciji države koja će se sastojati u suživotu kapitalizma i socijalizma.

Ekstremističke stranke – fašističke, vjersko-fanatičke i komunističke boljševičkih ciljeva bile bi zabranjene. Zadaća države bila bi da stvara kapitalu povoljne uvjete za razvoj uz kočenje liberalizma i neograničene eksploatacije i nezakonitog bogaćenja. Po svojoj suštini Konfederalna republika Bosna i Hercegovina bila bi socijalna kapitalistička država.

Radnička klasa i kapitalistička klasa bile bi dvije krilne manjinske društveno-političke kategorije ili dva manjinska društvena sloja. Većinu bi predstavljala srednja klasa i kao što je socijalistička, prethodna država zakonom zaštitila radničku klasu, tako bi zakonom bila zaštićena i srednja klasa koja bi činila oko 70% populacije, a socijalni zakoni stavili bi u ravnopravan položaj sve tri sloja društva.

Vrijeme diktature proletarijata i bilo čije diktature je prošlo, studirajući najviše belgijski model spoznali smo vrijednost takvog ustavnog ustrojstva države. Budući da su u ogromnoj većini radnici već posjedovali obrazovanje koje se u inozemstvu tretira kao više ne-univerzitetsko obrazovanje i istoj klasnoj grupaciji pripadali bi i majstori zidari i agronomi inženjeri.

Osposobljenost za struku bila bi odlučujuća a ne radno mjesto, jer pojedinac nije kriv što mu država nije stvorila uvjete da radi na radnom mjestu za koje je osposobljen, ali zato državna administracija od općine do vrha države ima zadaću da stvara te uvjete. Kompletna imovina države Bosne i Hercegovine postala bi javno vlasništvo, ne općine nego svih državljana BiH. To što se netko rodio u plodnoj Posavini a drugi u gudurama Srebrenice nije krivica pojedinaca i čitava BiH je jednako njihova. Općine bi samo upravljale dijelom javnog vlasništva na kojem se rasprostiru.

Uloga općinske vlade bila bi prvenstveno uloga menagera. Vladin posao bio bi da javno vlasništvo kojeg zaposjeda, a kojem nije vlasnik, stavi u pogon. Stranke koje bi izlazile u izbornu trku imale bi nekoliko obveznih programskih točaka, politički munimum koji bi jasno izrekao šta bi i kako i gdje koristila javno vlasništvo.

Kapitalisti bi s općinskim vladama, osim uobičajenog kapitalističkog proizvođenja društvenog života u konkurenciji s drugima, pojeftinjenju troškova prozvodnje, obveznog aktiviranja profita i superprofita, sklapali ugove bilo gdje na području BiH o korištenju javne imovine od šuma i rudnika do vode i saobraćajnih mreža.

Svaki stanovnik BiH dobijao bi pri rođenju upisom u registar dionice koje mu pripadaju bosanstvom. Time se rješava mnogo problema jednostavnim potezom, interesom da njegova imovina koja je posvuda kuda se BiH prostire bude zaštićena i pošteno i racionalno  korištena,  pravedno uživan pripadajući dio profita, time bi se uklonili i izvori međunacionalnih trvenja kad je u pitanju nacionalno vlasništvo.

Druga historijski značajna stvar, preko koje se olako prelazi jest to da je Bosanska demokratska stranka bila jedina stranka koja je u svoj program upisala da će sprovoditi politiku u labavoj konfederaciji koja će postojati dokle postoje uvjeti za dostojanstvenim pojedinačni, obiteljski, kolektivni i nacionalni život u toj zajednici kad se jedan od tih uvjeta uništi Bosna izlazi iz konfederacije, a kao garanciju za to predviđa formiranje vlastite armije, policije, sudstva i tužilaštva, što je praktičko totalna državna autonomija. Vanjska politika bi se dogovarala s pravom veta svake jedinice. Armija bi bila profesionalna s rezervnim sastavom kao teritorijalnom obranom što izlazi iz bosanske tradicije seoskih milicija, za obranu doma i obitelji.

Tomislav Dretar se sam uklonio iz utrke za predsjednika stranke (BDS=Bosanska demokratska stranka) iz poštovanja prema godinama Asima Ibrahimpašića i njegovoj početnoj inicijativi za osnivanje ove stranke. Pa je za Predsjednika izabran Gosp. Ibrahimpašić Asim, a za podpredsjednika Tomislav Dretar.

Stranka je bila višenacionalna, ali bez ikakvih novčanih mogućnosti i bilo čije podrške nije se mogla oduprijeti najezdi nacionalnih stranaka koje su fizički prijetile svojim sunarodnicima koji su se upisali u BDS.

Stranka je imala svoje ogranke u četvorim općinama Bihaćkog Okruga – Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi i Velikoj Kladuši. Narod je odlučio šta hoće i to je dobio i to sad ima.

Tomislav Dretar: Povijest političkih stranaka u Bosni i hercegovini

DVADESET GODINA, 2010. KASNIJE O NEKIM NEZNANIM STVARIMA O POČETKU VIŠESTRANAČJA U AKTUELNOJ BOSNI I HERCEGOVINI

Mala Bosanska demokratska stranka Bihać, bila prva registrirana ne-komunistička stranka u bosanskohercegovačkom višestranačkom sistemu država BiH i jedina koja je planirala da bi  Republika Bosna i Hercegovina svoju vlastitu vojsku.

Prvi politički čin po dolasku na vlast bilo bi formiranje vlastite profesionalne armije koja bi bila kadra obraniti neovisnost naše domovine Republike Bosne i Hercegovine, u prvo vrijeme u labavoj konfederalnoj Republici Jugoslaviji koja po logici svije biti nije mogla dugo opstati i po tome bismo prvi izišli iz nje kao dobri, ali moćni susjedi svima dobre volje. Svaki agresor bi brzo gubio volju i aspiracije na naše teritorije. Nismo planirali neprijatelje, svi su to mogli biti kao što smo željeli da sa svima budemo prijatelji.

image

Tomislav Dretar, podpredsjednik Predsjedništva općine Bihać

i Predsjednik Okružnog i Općinskog HVO-a Bihać –

BDS-ov potencijalni  predsjednik Republike Bosne i Hercegovine

 

image

Pukovnik Tomislav Dretar, Zapovjednik HVO Bihaćke regije,  BDS-ov planirani vrhovni zapovjednik jedinstvene Armije BiH

BDS, Bosanska demokratska stranka prva istinski bosanskohercegovačka ne-komunistička politička stranka , jer HDZ BiH i SDS BiH bile su ekspoziture Hrvatske i Srbije , KOJE SU FINANCIRALI STRANCI  – BJELOSVJETSKI DANAŠNJI PLJAČKAŠI NAŠE DOMOVINE UZ QČEN TIH ISTIH PRONACISTIČKIH STRANAKA LAŽNE, NAVCISTUIČKE DEMOKRACIJE, ostale su bile lakrdija lažnih protivnika nacističkih stranaka , dakle BDS predviđala je za prvo vrijeme višestranačkog sistema labavu konfederaciju u kojoj bi BDS, ako osvoji vlast, formirao vlastitu vojsku, policiju, nezavisno sudstvo i ostale organe svake nezavisne države. Ta labava konfederacija zvala bi se Konfederativna republika Jugoslavija. Bosna ni skim nikakav savez ne bi sklapala kako je to izdajnik Izetbegović zamišljao. Zato se i suprotstavljao da itko govotri o vlastitoj vojsci Bosne i Hercegovine dok ima Jugoslavije. Šta se zbilo vidjeli smo. Alija je dobio vječni plamen od krvi onih koji nisu imali svoje vojske da ih brani.

Bosansku demokratsku stranku kao stranku građanskog političkog opredjeljenja osnovali su 1991. g. dipl. ing. Asim Ibrahimpašić i mr. sociologije Tomislav Dretar. Za kratko vrijeme stranka je imala oko 250 upisanih članova. Njena politička platforma sastojala se u kreaciji države koja će se sastojati u suživotu kapitalizma i socijalizma.

Ekstremističke stranke – fašističke, vjersko-fanatičke i komunističke boljševičkih ciljeva bile bi zabranjene. Zadaća države bila bi da stvara kapitalu povoljne uvjete za razvoj uz kočenje liberalizma i neograničene eksploatacije i nezakonitog bogaćenja. Po svojoj suštini Konfederalna republika Bosna i Hercegovina bila bi socijalna kapitalistička država.

Radnička klasa i kapitalistička klasa bile bi dvije krilne manjinske društveno-političke kategorije ili dva manjinska društvena sloja. Većinu bi predstavljala srednja klasa i kao što je socijalistička, prethodna država zakonom zaštitila radničku klasu, tako bi zakonom bila zaštićena i srednja klasa koja bi činila oko 70% populacije, a socijalni zakoni stavili bi u ravnopravan položaj sve tri sloja društva.

Vrijeme diktature proletarijata i bilo čije diktature je prošlo, studirajući najviše belgijski model spoznali smo vrijednost takvog ustavnog ustrojstva države. Budući da su u ogromnoj većini radnici već posjedovali obrazovanje koje se u inozemstvu tretira kao više ne-univerzitetsko obrazovanje i istoj klasnoj grupaciji pripadali bi i majstori zidari i agronomi inženjeri.

Osposobljenost za struku bila bi odlučujuća a ne radno mjesto, jer pojedinac nije kriv što mu država nije stvorila uvjete da radi na radnom mjestu za koje je osposobljen, ali zato državna administracija od općine do vrha države ima zadaću da stvara te uvjete. Kompletna imovina države Bosne i Hercegovine postala bi javno vlasništvo, ne općine nego svih državljana BiH. To što se netko rodio u plodnoj Posavini a drugi u gudurama Srebrenice nije krivica pojedinaca i čitava BiH je jednako njihova. Općine bi samo upravljale dijelom javnog vlasništva na kojem se rasprostiru.

Uloga općinske vlade bila bi prvenstveno uloga menagera. Vladin posao bio bi da javno vlasništvo kojeg zaposjeda, a kojem nije vlasnik, stavi u pogon. Stranke koje bi izlazile u izbornu trku imale bi nekoliko obveznih programskih točaka, politički munimum koji bi jasno izrekao šta bi i kako i gdje koristila javno vlasništvo.

Kapitalisti bi s općinskim vladama, osim uobičajenog kapitalističkog proizvođenja društvenog života u konkurenciji s drugima, pojeftinjenju troškova prozvodnje, obveznog aktiviranja profita i superprofita, sklapali ugove bilo gdje na području BiH o korištenju javne imovine od šuma i rudnika do vode i saobraćajnih mreža.

Svaki stanovnik BiH dobijao bi pri rođenju upisom u registar dionice koje mu pripadaju bosanstvom. Time se rješava mnogo problema jednostavnim potezom, interesom da njegova imovina koja je posvuda kuda se BiH prostire bude zaštićena i pošteno i racionalno  korištena,  pravedno uživan pripadajući dio profita, time bi se uklonili i izvori međunacionalnih trvenja kad je u pitanju nacionalno vlasništvo.

Druga historijski značajna stvar, preko koje se olako prelazi jest to da je Bosanska demokratska stranka bila jedina stranka koja je u svoj program upisala da će sprovoditi politiku u labavoj konfederaciji koja će postojati dokle postoje uvjeti za dostojanstvenim pojedinačni, obiteljski, kolektivni i nacionalni život u toj zajednici kad se jedan od tih uvjeta uništi Bosna izlazi iz konfederacije, a kao garanciju za to predviđa formiranje vlastite armije, policije, sudstva i tužilaštva, što je praktičko totalna državna autonomija. Vanjska politika bi se dogovarala s pravom veta svake jedinice. Armija bi bila profesionalna s rezervnim sastavom kao teritorijalnom obranom što izlazi iz bosanske tradicije seoskih milicija, za obranu doma i obitelji.

Tomislav Dretar se sam uklonio iz utrke za predsjednika stranke (BDS=Bosanska demokratska stranka) iz poštovanja prema godinama Asima Ibrahimpašića i njegovoj početnoj inicijativi za osnivanje ove stranke. Pa je za Predsjednika izabran Gosp. Ibrahimpašić Asim, a za podpredsjednika Tomislav Dretar.

Stranka je bila višenacionalna, ali bez ikakvih novčanih mogućnosti i bilo čije podrške nije se mogla oduprijeti najezdi nacionalnih stranaka koje su fizički prijetile svojim sunarodnicima koji su se upisali u BDS.

Stranka je imala svoje ogranke u četvorim općinama Bihaćkog Okruga – Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi i Velikoj Kladuši. Narod je odlučio šta hoće i to je dobio i to sad ima.

Ibrahim Halilović : „Ivo Japan“ bosanska novela u hrvatskom prijevodu Tomislava Dretara

 

Izvor: Wikizvor Ibrahim Halilović : „Ivo Japan“, bosanska

novela u hrvatskom prijevodu Tomislava Dretara

Moj prijatelj pisac Ibrahim Halilović

Prijateljima se ne kadi u oči, poučio me nekadašnji prijatelj Sinan Gudžević. Ne znam,

možda griješim, možda smo još prijatelji a da ja to i ne znam. Tragam za njim već

dvadeset godina, nailazio sam na tragove njegovog bivanja na nekim mjestima u svijetu

kojima sam i ja prolazio, ali njega nisam vidio. Ipak, njegova se riječ nika dnije odvojila

od mene.

Tako je, ili skoro tako, i s mojim prijateljem Ibrahimom Halilovićem. Njega opet, nisam

nikad vidio, ali mnoga njegova riječ odjekuje u mojem uhu i duhu, i u srcu također.

S vremena na vrijeme razmijenimo pokoju interkontinentalnu, pa kad on dođe na

moj kontinent meni se čini kao da je ušao u avliju k meni, kao da ja izvan svoje riječi

imam neki drugi smještaj, bar socijalni. Ali vjerujte tako mi j najugodnije, biti nastanjen

u riječima, naročito onima izgovorenim od prijatelja i upućenih prijatelju. Tu nikom nije

tijesno a tako je kristalno jasno i osunčano i tajnovito na mjesečini. Kao kad se ono

u ljetnim noćima mjesec ljeska na glatkim kristalnim facetama naše Une ili bilo koje

druge bosanske rijeke kojom plutamo u miru dok se oko nas rascvjetava tišina i toplina

prijateljstva.

Priču Ibrahimo izgubio sam zapisanu govorom bošnjačkim i protumačio govorom hrvatskim

našeg zajedničkog jezika bosanskog i nazvao to prijevodom, tako, kako bi nam put pod

mjesečinom jasniji bio….Priča se zove "Ivo Japan" i ja vam ju od srca preporučujem

da bi se prvog dana u novoj godini 2010. podsjetili što na bosanskom jeziku

i u govoru hrvatskom i u govoru bošnjačkom tog istog jezika bosanskog – dobrota.

Ivo Japan

Ivo zvani Japan bio blagajnik na Pilani. Moj otac je radio na Pilani, a Ivo Japan mu je, kao i ostalim radnicima, dijelio plaću ili akontaciju.

Pomalo nagnut na desnu stranu, prolazio bi Ivo Japan kroz našu Riku noseći u velikoj tašni, čvrsto stisnutoj pod desnim pazuhom, novac koji će dijeliti radnicima.

Ričkoj djeci, čiji su očevi radili na Pilani, Ivo Japan je bio nešto poput sveca koji se svakoga mjeseca ukazuje s punom tašnom uredno složenih svežnjeva novčanica.

Znao sam: nekoliko novčanica prijeći će iz te tašne u očev novčanik i tako stići našoj kuću.

Pilanski radnici su dolazak blagajnika Ive Japana na Pilan s tašnom pod pazuhom i novcem u njoj naizvali “Bogojavljenje”.

Velikim lopatama zgrtao bi otac s Ibrom Šarićem piljevinu koja je ispod motornih pila padala u vlažni,hladni i tamni betonski podrum. Bijeli od «pilote», kako su pilanski radnici nazivali piljevinu, poput dvaju mlinara, uvijek crvenih očiju, u kojima ih je bolno do suza žuljila piljevina, njih dvojica su trpali pilotu u velike “tragače”, pa su ih, ljuljajući se pod teretom, koji ih je svakog časa mogao prevaliti na zemlju, odnosili na obalu obližnjeg potočića gdje je tako s godinama narastalo poveliko brdo piljevine.

Prije nego što bi krenuli u svoje uspinjanje uz to brdo, nosači bi zastali na tren, malo predahnuli, svaki sjedeći na jednoj od ručki tragača, te bi onda, duboko dišući i stenjući, uznosili teret na brdo i istresali ga na vrhu.

Odatle su mogli vidjeti čitav pilanski krug, pa i kapiju u daljini na kojoj su očekivali «Bogojavljenje» Ive Japana.

Iznošenje pilote bio je najslabije plaćen posao na pilani, mada među ponajtežim. Od silnoga tereta, tijekom godina, očeve ruke su se izdužile, otegle gotovo do zemlje, leđa pogrbila,a on sav nekako se smanjio, prionuo k zemlji.

Zatim su ga zbog vrijednog zalaganju u radu, zbog stečenog povjerenja, ali i zbog iscrpljenosti teškim radom uputili na «školovanje» za vatrogasca.

Ispit je uspješno prebrodio, obukao vatrogasno odijelo, i s puno važnosti zagledao svoj lik u ogledalu.

Govorio bi majci: «Ma je l’ de da mi fino stoji!» Majka bi se nasmiješila: “A, vala, to si i zaslužio! Onoliki teret, tolike godine!”

Otkako je položio vatrogasni ispit, te postao čuvar na jednoj od kapija pilane, ocu je svanulo. Plava uniforma, o kojoj je mati brinula da uvijek bude uvijek čista i ispeglana, te topla i svijetla stražara pokraj kapije, posao lagan – svodio se na kontrolu radnika koji ulaze ili izlaze u Pilane, te na podizanje brklje pred kamionima koji su odvozili rezanu građu ili se prazni vraćali u Pilanu na utovar.

Radeći taj posao, otac se mogao prvi poveseliti «Bogojavljenju».

Sada je imao priliku vidjeti toliko očekivanog Ivu Japana na kapiji koju bi mu s dragošću otvarao.

Ivo Japan je bio jedan šutljiv i u sebe zatvoren čovjek, koji je umjesto riječi, češće koristio pokret. U njega riječ – dukat!

Kad je trebalo nešto lijepo reći, samo bi se nasmiješio, a kad je trebalo negodovati ili osporiti samo bi se namrgodio.

Blagajnički posao radio je godinama bez grješke, upisivao brojke u rubrike računskih knjiga, nikad ga glava nije zabolila zbog knjigovodstvenog manjka.

Nekad bi svoje računske knjige nakon posla nosio kući, a upaljeno svjetlo u prozoru svjedočilo je da Ivo Japan neumorno radi kako bi plaća stigla na vrijeme.

Nekada bi mu se omakla grješka u računu, pa je svjetlo znalo po svu noć gorjeti…

Od kako je ostavio teške tragače, otac se više nije žalio na bolove u leđima, rjeđe je išao k doktoru Grünfeldu, rjeđe smo mu trljali leđa “rheumynom”, ispravio se malo, ali se i dalje jadao na rad u noćnoj smjeni koji mu je teško padao.

Bojao se da će ga jednom prevariti san i da će zaspati sjedeći u stolici pokraj tople peći u stražari, da bi ga mogla uhvatiti kontrola na spavanju – a onda zbogom lijepa službo moja!

Otac je nekada pripadao brojnom tkalačkom esnafu.

Preo je kostrijet u predionici, a tržnim danom iznosio robu na Kolobaru, prodavao ono što bi majka otkala – mutafe, zobnice, kolane, harare, vreće – ne samo u Varcaru, nego i u Banjoj Luci, Kotor- Varoši, Travniku.

Od tkalaštva se moglo živjeti, sve dok ne potekoše jeftiniji, moderniji, tvornički proizvedeni tekstili koje je seljak odmah prigrlio.

To je mnogog tkalca natjereralo da “otpaše i baci tulume” te potraži kruha negdje drugdje.

Neki su našli zaposlenje u državnim poduzećima – u “Metalcu” ili na Pilani, pomirivši se s teškim poslovima koje nikad do tada nisu radili.

“Fala Bogu da postoji Pilana", govorio je otac kada bi Ivo Japan obradovao radnike «bogojavljenskim» darovima, plaćom, a pogotovo kakvom nenadanom povišicom!

Tada bi otac pogladio bradu i rekao: "El hamdulillah!"

U Rici bi roditelji djecu strašili teškim pilanskim radom i malom plaćom: “Ako nastaviš tako redati jedinice, teško da će te i Pilana zapasti!

Bilo je i nešto seljaka s okolnih brda koji su se djelimice odrekli težačkog posla, dizali zoru na se, pješačili sat hoda od svojih sela, i prije pilanske sirene prelazili njenu kapiju, radili na balvaništu, gaterima, ili slagali “rezanu građu”.

Na drugi znak sirene, odlazili bi u svoja sela po okolinim brdima da bi uzorali, pozubili i posijali, okopali, požnjeli ili pokosili.

Nikad se nisu odrekli sela, njiva i težakluka, ali ni Pilane u kojoj im je Ivo Japan dijelio mjesečnu plaću kojom su dopunjavali mršave žetve, a posebno što im je garantirala besplatno liječenje i pravo na penziju.

Za razliku od njih, nekadašnji tkalci, poput moga oca, morali su se zauvijek odreći svoga starinskog zanata i svoju sudbinu potpuno vezati uz Pilanu.

Prodavali su budzašto ono zemlje što su imali, samo da bi ostvarili pravo na doplatak na djecu.

U školi su nam govorili da su to proleteri.

Bez razlike, bio propali mutafdžija, to jeste novi proleter, ili pak polu-težak i polu-radnik, pilanski radnici su svi redom govorili kako ih posao na Pilani preguli, a kako je plaća slaba.

Ne jednom, sanjali su kako će “Bogojavljanje” biti već sutra, čim se probude, iako se Ivo Japan sa svojom tašnom još jučer "ukazao".

Za nas, sirotinju, dani iščekivanja dolaska Ive Japana bili su slični ramazanskim iščekivanjima iftara i Bajrama, ali je svako mjesečno ukazivanje Ive Japana značilo i – još dvanaest Bajrama u godini.

Nekada, čak, i trinaest, ako bi Ivo Japan dijelio višak na kraju godine koji su radnici zvali “trinesta plaća” a kojoj su se veselili, kao da je Božji dar!

O plaći – u kući bi bilo svega po malo od onog što je manjkalo. Otac će, vraćajući se s plaćom svratiti u dućan i na svojim leđima unijeti vreću brašna u kuću, onda će se navratiti po ulje i šećer, frtalj kahve.

Ponekad bi i nas djecu znao obradovati kojom bonbonom ili napolitankom "Adria". Plaća je bila velika nada za svakoga, iako je pilanska bila tanana, pa se brzo i lako topila, izmičući iz džepa, nestajući iz ruku pred mnogim potrebama.

Nekim sitnim prohtjevima i željama nikada nije udovoljeno, uvijek je njihovo ispunjenje ostavljano do nekog slijedećeg «Bogojavljenja» Ive Japana s tašnom punom para.

I blagajnik Ivo zvani Japan, znao je da je para đav’o, a razumio je sirotinju, njene želje i potrebe, jer ni sam nije bio baš puno rastavio od onih kojima se jednom u mjesecu ukazivao. Ivo Japan bi na putu iz čaršije, od banke do Pilane, prolazio kroz našu Riku, pa smo mu se mi veselili kao svecu koji s velikom tašnom punom novca silazi s neba da bi obveselio sirotinju.

Ivo Japan je žmirio na jedno oko, išao nekako usukano krajem ulice, glavom gotovo klonulom na rame.

Sve do silaska Ive Japana iz grada niz strmu Kujundžinicu u Riku, svaki dan smo pitali oca: "Kad će plaća?", a on bi odgovarao: “Pitaj Ivu Japana!”

Ivo Japan, blagajnik u Pilani, čvrsto je grlio tu svoju kožnu tašnu ispod desnog pazuha, kao da se bojao da mu je netko ne otme.

Znao je da je Rika mirno naselje u kojem nitko nije bio sklon ni nasilnistvu ni razbojništvu..

Ivo Japan je tu svoju kožnu tašnu u kojoj je bio radnički novac privijao uza se, jer, zna se, pare su magnet!

I, dok smo ga s divljenjem gledali,Ivo Japan bi zamicao među zadnje kuće u četvrti, žureći da se s tim parama sto prije rastavi, da se oslobodi tog tereta i magneta, da ih podijeli onima koji su ih i zaradili, a jedva čekali.

I sam Ivo Japan je dijelio radost s onima koji su ga s tolikom radošću iščekivali.

Glas o dolasku Ive Japana hitro bi se raširio među radnicima Pilane, s kraja na kraj, na balvaništu, pokraj gatera, na slagalištu rezane građe….

Ustaljenim pokretima, Ivo Japan bi spuštao svoju tašnu na stol, popio čašu vode kako bi utolio žeđ i rashladio se nakon dugog tabananja od banke, kroz Riku, do male drvene blagajne na Pilhani.

Potom bi iz tašne polako vadio presavijene platne liste, razastirao ih na stolu ispred sebe.

Kontrolirao bi duge kolone radničkih imena, brojke zarade, kolone odbitaka, sumu za isplatu, držeći olovku među prstima, kao pokazivač.

Kad bi to obavio, na stol bi stavljao ono što su svi s radošću očekivali – svežnjeve novčanica s kojih se dobroćudno smiješio Alija Sirotanović.

Taj osmjeh udarnika – rudara razgaljivao je i Ivu Japana, a kako ne bi radnike koji su se tiskali ispred blagajne i njegovog stola – ne bi li što prije došli do svoje zarade.

Svi su šutke uživali u šuštanju novčanica dok ih je Ivo Japan brojao i dok su prelazile onu kratku razdaljinu između blagajničkih ruku Ive Japana i radničkih žuljevitih dlanova.

Nekim radnicima Ivo Japan bi samo izbrojio pare, poturio platnu listu pokazavši i rekavši: "Tuj," pokazujući radniku mjesto gdje treba potpisati. Onda bi Ivo Japan rekao, glasom koji je zvučao nekako između zapovijedi i želje: "Prebroj!".

Brojao bi u sebi istovremeno i Ivo Japan mičući usnama i prateći kako radnici, pljujući s vremena na vrijeme među prste, pažljivo slažu novčanice na stol prije nego će završiti u njihovim džepovima.

Nekoliko radnika, među njima i moj otac, bili su Ivi Japanu zbog nečega dragi.

Njima bi nakon isplate uputio samo jednu jedinu riječ koja je potvrđivala tu njegovu naklonost, ali i sadržavala mnogo dublja, teško dokučiva značenja i poruke, čiji je pravi smisao znao jedino Ivo Japan: “Stisni!”

Tu riječ je Ivo Japan izgovarao podižući malo svoju ruku, dok bi uz trzaj ruke naglo stiskao svoju praznu šaku, kao da hvata nešto, pa pošto je to ščepao, ni za živu glavu ne ispušta.

“Stisni,”značilo je, drži jako, što jače, pare u šaci, i gledaj da ih što duže ne ispuštaš ih iz ruke, niti se odvajaš od njih da ih dobro čuvaš, ne izgubiš.

Ivo Japan, koji se čitav život hrvao s novcima i znao kakav su novci vrag koji čovjeku ne da živa mira, izgovorio bi tu riječ kao savjet, pouku, zapovijed, molbu, preklinjanje.

Sve je pomiješano i sve je u isto vrijeme stalo u tu jednu jedinu riječ.

“Stisni!” – značilo je: nemoj igrati “poklape”, nemoj se kartati s radnicima koji te mame da okušaš sreću u kocki, već tu, na Pilani, između štosova složenih trenica, jer mogao bi ostati bez plaće a da se nije ni zgrijala u tvom siromaškom džepu!

Ta jedna jedina riječ Ive Japana značila je i “nemoj svraćati usput u birtije i tamo polokati plaću!

Kako ćeš, jadna ti majka, praznih šaka svojoj čeljadi na oči!

Nemoj im lagati da nije bila plaća, kad znaš da su svi vidjeli mene – blagajnika Ivu Japana, kako kroz Riku, s tašnom pod pazuhom prolazim…

“Stisni!” – značilo je – pamet u glavu, čuvaj novac, ne rasipaj to što si s mukom zaradio, oči će ti pobijeliti, a jaja će ti se otegnuti do zemlje do slijedeće plaće!

“Stisni!” – gledaj da malo uštediš od te svoje sirotinje, pa će ti sutra biti lakše kupiti šporet ili jorgan, moći ćeš se svijetla obraza pojaviti kod Šehe u dućanu, isplatiti vjeresiju, pa ne zadužujući se još više, ubiti koju potrebu, obveseliti svoju čeljad ispunjenjem njihovih malih želja, koje nisi mogao ni za pravi Bajram…

“Stisni!” – preporučuje, moli i savjetuje Ivo Japan – pa da ti čeljad imaju šta jesti i piti, da prikoliko nisu ni gola ni bosa, da možeš kupiti drva za zimu…

“Stisni!” – pa nemoj trošiti pare na besposlicu! Zaboravi šta si sinoć, pred plaću, pod jorganom obećao ženi da ćeš joj kupiti, neka ronaa.

Ne rasipaj pare na luksuz, na bonbone i slatkiše, pa nek’ da ti djeca kmeče i vješaju ti se o rukav, kud god makneš moleći: «Babo, kupi!»

Jer, ima prečeg od prečeg!

Da, bilo je i grubosti u glasu Ive Japana kada bi izgovorio to svoje “Stisni!” uz čvrsto stisnutu praznu šaku!

E, trebalo je zbilja imati petlju i to "Stisni!"

Ive zvanog Japan, blagajnika u Pilani, pretočiti u sirotinjski život, pa dočekati slijedeću plaću s nešto nepotrošenog novca, makar to bilo samo nekoliko onih aluminijskih petodinarki u džepu, ako već ne možeš ušparati ni jednu novčanicu sa koje ti se smiješi Alija Sirotanović!

Otac je hiljadu puta odglumio to "Stisni!" I ve Japana kad god bi tražili da nam nešto kupi, nešto što nam nije mogao priuštiti, bar ne od te plaće.

Kada bih danas, nakon toliko prohujalih godina, pred ocem, koji uzet sjedi u invalidskim kolicima u gradu na jugu Švedske, obhrvan teškom bolešću, izgovorio pred njim “Stisni”, otac bi neko vrijeme oklijevao, pa bi se činilo kao da ne razumije tu riječ kao ni mnoge koje mu govorim, ali – samo dok ne bi smogao snage da se osmjehne.

Taj očev osmjeh na izmučenom licu bio bi znak da je iz sjećanja uspio prizvati glavnog pilanskog i ričkog sirotinjskog junaka, Ivu zvanog Japan, oživjeti ga u siromašnom misanscenu male pilanske blagajne – kako vadi novac iz tašne, kako ga broji, te dodaje radnicima.

Otac bi, siguran sam, po tisućiti put u životu, sada istina s mukom, uspio odglumiti tu scenu u kojoj Ivo Japan stišće svoju praznu šaku, kao da su u njoj novci.

Otac bi i sada, iako je to za njega veliki napor i gotovo nemogući pothvat, jer desna ruka mu je uzeta, pokušao stisnuti svoju šaku i oponašati glas njegovog blagajnika Ive Japana.

Siguran sam da bi otac najzad uspio izgovoriti ono “Stisni” oponašajući glas Ive Japana – pomalo podrugljivo, pomalo u šali, ali istovremeno ozbiljno, zapovjednički strogo i očinski brižno, baš onako kako je tu važnu riječ izgovarao pilanski blagajnik o “Bogojavljenju”!

To “Stisni!” znao je otac često reći i pokojnoj majci i nama djeci, bilo mu je teško tada, jer nas je sve volio kao svoje oči u glavi i, da je mogao, poskidao bi zvijezde s neba za nas.

Tako je tu riječ izgovarao ne bez prijekora, ali ne i bez žaljenja i molbe za strpljenje! I, nama bi odmah bilo jasno da se ne uzdamo u očeve novce, da naše želje mogu i pričekati do boljih dana i do druge plaće, do neke buduće povišice, ako je ikad bude.

Kad god bi moj otac izgovorio to “Stisni!” meni bi se odmah pred očima pojavila slika Ive zvanog Japan, blagajnika u Pilhani, slika koju nikada nisam vidio uživo, a koju mi je otac vjerno dočaravao imitirajući Ivu zvanog Japan.

Uz tu sliku pred očima, odzvanja u mojim mislima ona jedna jedina riječ “Stisni!” – kad god imam želja u srcu, a malo mogućnosti da ih ostvarim!

Darko Cvijetić: Šutnja u poruci pod Nastrijeljenim pismonošom

Jao onima koje ova pjesnička riječ stigne. Ni Nuerenberg ni Den Hag nisu o zločinu osude izrekli teže.

Nakon ove knjige duša moga oca će konačno otklizati s blajburškog noža.

Ćićin opis pucanja

Wednesday, June 17, 2009 at 11:45pm

Vojnik trči u haiku s municijom.
Neorezanog mramora.

Raj stavlja crijep na pidžame.
Još ima i perja
Na izlazu iz sela,
I soka nakon snošaja,
I smijeha
Zapuštanog s istoka.

Kao u mrtvim bakama.
Nečija se bista umata u snijeg

Već mekokosna za dlijeto.
Nevažno kao stomak.

Zarasle, neorezivane rane.

Šutnja u poruci pod
Nastrijeljenim pismonošom.

Ćićo décrit la fussillade

Wednesday, June 17, 2009 at 11:45pm

Le soldat court dans le haïku avec la munition du marbre non-taillé.

Le Paradis met les ardoise sur pyjamas. Encore a aussi de plumes A la sortie du village, Et du jus après le coïte, Et de la rire Négligé de l’est.

Comme en mamies mortes. La buste de quelqu’un s’enroule dans la neige

Déjà douce-osseuses pour le burin. Sans importance comme l’estomac.

Les plaies cicatrisées, non-taillées.

Le mutisme dans le message au dessous Du facteur touché par un tire.

Dokumentiranje finiša

Sunday, June 14, 2009 at 12:51am

Splet tetiva
Iz okreta moje majke.

Kao potez koji
Fisher nikada ne bi
Povukao.
Krzno na ideji o
Noževima.Cijedovi soka
Opet će započeti jezero.

Most stoji
Zauvijek odabravši rijeci
Grlo.
Uostalom otoplit će i ovaj
Put.
U tuđem sjećanju na mene.

I hodam tako scenom
I raji velim kako sam sjekirom.
I gledaju me.
I aplauz bude.

Dug kao djetinjstvo moje kćeri.

Finiche documenté

Sunday, June 14, 2009 at 12:51am

Plexus de tentons Du virage de ma mère

Comme le coup que Fischer ne jamais aurait

Fait. La Fourrure sur l’idée de Couteaux. Égouttures du jus De nouveau vont commencer le lac.

Le pont tient Pour toujours en choisissant pour rivière la Gorge. En reste cette fois-ci encore va faire Chaud.

Dans les souvenirs d’autrui de moi.

Et moi, je marche comme ça par la scène Et à la publique je dit comment suis-je avec la hache. Et ils me regardent. Et l’applaudissement y eut.

Long comme l’enfance de ma fille.

Masovne razglednice iz Bosne

Friday, June 5, 2009 at 1:15am

Guli majka naranču i
Prijeratno se smije.
Mulj se u vodi od mene
Probija u dvorane.

Mongoli su zarobljenicima
Brijali glave i katranom
Obljepljivali. Uvezali
Kamiljom kožom.Za sat

Da kose rastu
Sada unutra.Dlakom se može
Do mozga.

U lutkama na kredencu
Nema maternice.
Kao skupa mišića.

Nema ono ti kao
Skrhan vrtoglavicom pustinje.
Žene kad plaču
Svi carski rezovi zadime
Na izrafalane čahure.
Sve ušuti od međusobna spominjanja.

Les pancarte en masse depuis Bosnie

Friday, June 5, 2009 at 1:15am

La mère épluche l’orange et Elle rit à la manière d’avant guerre. La fange dans l’eau de moi

se raye le chemin dans les salles.

Les Mongole ont aux capturés Rasé de têtes en y leur appliquant Goudron. Puis liaient La peau des chameaux. Dans une heure

Que de poils poussent

Vers l’intérieur. Par les poils on peut

Jusqu’au cerveau.

Dans les poupées

Il n’y a de l’utérus.

En guise d’amas de muscles.

Ce n’a pas comme toi

épuisé par la vertige du désert. Les femmes quand pleurent Toutes opérations césariennes commencent à verser la fumée Sur les cartouches rafalés. Tout se fait taire à cause de mentiones communes.

Repetiranje tišine

Thursday, May 28, 2009 at 12:35am

Zima na goblenu
U bakinoj sobi.
Ode kost ode kost
Kucati pod cvijet.

Užas postupno hladne vode.
Orozi ostave rafale
Na jagodicama.

Buncizmi dječaka u
Rovovima.
Puni ženske kose.

Glinovit.
Takve riječi.
Ispuzale iz matere kao
Iz starog ribnjaka.

Isušen angeo
Obasjan humorom.
Ode cvijet ode cvijet
Zalutati u kost.

Metar bez tebe

Monday, May 25, 2009 at 12:22am

Oči mi se
Kapilare
Kada mi dođe ta slika.

Na psima se vidjelo
Da će kostiju
Biti svuda.

Moja je voda
Primljena za staklo.
Olistavanje se držalo
Za zemlju.

Ruševine i kako im se
Nemar
Uočava u hodu
Akušerski odnosi
Među vodama.

I svaka se
Opisnina odustane
Pred tom slikom:

Kako su ti kako su ti
Velike oči
Rekla je snajperisti.

Répétition du silence

Thursday, May 28, 2009 at 12:35am

L’hiver sur le Gobelin

Dans la chambre de mamie

S’assombrit l’os pas l’os Toquer sous la fleur.

Horreur de l’eau en refroidissement graduel

Les gâchettes laissent de rafales Sur des pulpes.

Délires de garçons dans

Les tranchées

Pleines des cheveux de femmes.

Argileu.

Les mots de la sorte. Grimpés de la mère comme D’un vieil étang.

L’ange séché Ensoleillé par l’humeur. La fleur s’en va la fleur s ‘en va S’égarer dans l’os.

Un Metre sans toi

Monday, May 25, 2009 at 12:22am

Mes yeux à moi se font En capillarité Quand cette image me vient.

Par le chiens on voyait Que des os Vont se trouver partout.

Mon eau S’est accolé au verre. Revêtement de feuille s’est tenu à terre.

Des ruines et comment leur Indolence Aperçoit en marche Les relations d’accouchement Parmi des eaux.

Et chaque Résultat de description s’abstient Devant cette image:

Comment t’as comment t’as Des yeux grands A dit-elle au snipers.

Metar bez mene

Sunday, May 25, 2009 at 12:26am

Obzirnost crkvenog gromobrana
Pri inkviziranju oluje.

Ili još
Njegovanije:
Budhin Juda.

Dinamikom ikone
Nakon više dobrih tišina
Crnine se vrate
U ormar.

Stvari.
Odbijenih kutova.
Kako ih je vidio Maljevič.

Jednostavno premokro za
Ikakve praporce.

I kako akmeistima
Otiču otačeska imena.
I kako mišići trate zemlju.

Trn
Odvojen od ruže
U potrazi za svojim okom.

Un Metre sans moi

Sunday, May 25, 2009 at 12:26am

La plénitude d’égard du paratonnerre d’église Durant l’inquisition de tonnerre. Ou encore Plus douce: Juda de Budha.

Par la dynamique d’icône Après de plusieurs bons silences Habits de deuils sont remit Dans l’armoire.

Les choses. Aux angles arrachés. Comment les a vu Maljevič.

Simplement de trop humide pour N’importe quels grelots.

Et qu’aux akmeistes Écoulent les noms paternels. Et que les muscles traitent en vain le sol.

L’épine séparé de la rose En quette de son œil.

A što će ti grb,Ćićo?

Monday, May 18, 2009 at 11:56pm

Ta piljevina nakon
Pinokija.
Ja ti pričam:

Skela rijeci prijeti
Vodenicom.
Mrak puže po staklu
Kao u gladnim
Životinjama.

Vodili bi ljubav
Ali nemamo istu
Količinu zemlje.
Odvojenu za nasip.

I hoću da čuješ:
U vodi ribama srce otkucava.
Na zapadu neba
Ruše se kućice.
Počev od prvih aorti

Et pourquoi t’as un blason, Ćićo?

Monday, May 18, 2009 at 11:56pm

Cette sciure après Pinoccio. Je te raconte:

Le bachot menace la rivière D’un moulin à l’eau. Le noir grimpe sur le verre Comme dans Les animaux aux faim.

On aurait fait l’amoure Mais nous n’avons pas la même Quantité de terre Préparé pour la digue.

Même si je veux que t’entends: Dans l’eau le cœur de poissons bat A l’Occident du ciel Les maisonnette se écroulent à partir de premières aortes.

Znao si za to,Ćićo

Saturday, May16, 2009 at 12:09 am

Trudnici da se uvećava
Količina krvi.
Ispod nule da se
Zadržava
Na angeoskom pojilu.

Blagi trzaj
Retrovizorskog krsta
Izazvan kočenjem.

Toliko vjetra u svemu.
Ili kako se smežurava
Ime majke
Na očevoj ramenoj tetovaži.

I da budu dječaci
Koji jecaju u pisoaru kasarne.

Biti hladne glave.
Biti tercijalno
Nedokopan Polinik.

Biti obezvrijeđena
Rilkeova elegija.
Kao bivša municija.

T’en savais,Ćićo

Saturday, May16, 2009 at 12:09 am

Que la quantité du sang d’une Femme enceinte s’augmente. Au-dessous du zéro qu’il se

Retient Sur l’abreuvoir d’anges.

Douce coup De la croix du rétroviseur Provoqué par la freinage.

Tellement de vent dans tout Ou comment se ride Le nom de la mère Sur la tatouage sur l’épaule du père.

Et qu’ils soient de garçons Qui sanglotent dans le pissoir de la caserne. Être de la tête froide. Être en tertiaire Polinik inbêché.

Être élégie humiliée de Rilke. Comme la munition ancienne.

Evo slušam. Pričaj, ćićo

Tuesday, May 5, 2009 at 12:34am

Odakle početi:
Hercen je tvrdio da lice
Marijino otkriva saznanje
Da dijete
Nije njezino.

Muzika je
Jedini način da tišina
Ima smisla.
I kada miruje.
Doći će doći zadnja
Osamljenost.

Sve što je mokro
Imat će zajednički ručnik.

Onaj što je hodao
Mjesecom.
Vratio se u lopatu
Zemlje.

Dva orgazma prije
Nezamisliv i crn.
Vidi ti samo te male okice.

Voilà,Ćićo, je prête l’oreille. Raconte

Tuesday, May 5, 2009 at 12:34am

D’où commencer: Hercen a prétendu que le visage De Marie découvre connaissance Que l’enfant N’est pas à elle.

La Musique est Unique manière que le silence A du sens. Même au repos. Il viendra il viendra la dernière Solitude.

Tout ce qu’il est mouillé Aura une serviette commune.

Celui qui est marché Sur la Lune. Est rentrée dans la bêche De terre.

Deux orgasmes avant Inimaginable et noir. Regarde seulement ces petits yeux.

10

Čekaj do ulaza,ćićo

Saturday, May 2, 2009 at 12:15am

Ptica skrleće u
Dinastički amblem.
Razlijeganja među himnama.
Ovako bi pisao:

Pogašena svjetla
Iz uvozne municije.
Kiša i drugi
Stidni dijelovi vode.
Njezina dojka
S mrljom sapuna.

Prekleči
Zavjetrinu iza
Velikog slova.
Veteranska djeca između
Drugih mačića i jezera.

Skineš s kose
Prvu lopatu mrvozne gline.
Kao domaćin koji se vratio.
Gradiš svoj rođendan.

Znao si za to,Ćićo

Saturday, May16, 2009 at 12:09 am

Trudnici da se uvećava
Količina krvi.
Ispod nule da se
Zadržava
Na angeoskom pojilu.

Blagi trzaj
Retrovizorskog krsta
Izazvan kočenjem.

Toliko vjetra u svemu.
Ili kako se smežurava
Ime majke
Na očevoj ramenoj tetovaži.

I da budu dječaci
Koji jecaju u pisoaru kasarne.

Biti hladne glave.
Biti tercijalno
Nedokopan Polinik.

Biti obezvrijeđena
Rilkeova elegija.
Kao bivša municija.

Metar sjene

Tuesday, April 28, 2009 at 12:49am

Ličinke iz počinjanja leptira.
Zovne li te
Vjenčanica zovne li.
Lišavam se sebe
Metodom roja.

Strah koji se od rata
Vuče
Venicama.
Kao s eritrocitima.
Vidi ovako:zemlja se okreće
Da ne kapamo gore.

Pucanj dovrši orla u
Lovcu.

Pazušni miris majki.
Ograđen kao ruska rečenica.

Evo slušam.Pričaj,ćićo

Tuesday, May 5, 2009 at 12:34am

Odakle početi:
Hercen je tvrdio da lice
Marijino otkriva saznanje
Da dijete
Nije njezino.

Muzika je
Jedini način da tišina
Ima smisla.
I kada miruje.
Doći će doći zadnja
Osamljenost.

Sve što je mokro
Imat će zajednički ručnik.

Onaj što je hodao
Mjesecom.
Vratio se u lopatu
Zemlje.

Dva orgazma prije
Nezamisliv i crn.
Vidi ti samo te male okice.

Samo ćeš vidjeti

Friday, April 24, 2009 at 11:37pm

Bog djece
Kojeg je zazivala moja kćer
Kasnivši na školsku priredbu.
Jezik
Uhvaćen s prstima mi
U limfi.

Poput velike rake
Nakon bitke.Sva ta mjesta
Gdje odlaze šumovi.
Koga mesom stvaraš

Načinješ ga nebom.
I vijenac se u prah spušta
Po haljine.
Dud deblja osmrtnicama
Kao kapilari na bedru bludnice.

Danas razumiješ
Da samo potrbuške
Vidiš
Propast stolice.

I da se zato
Monasima ne gnoje
Samodošibane rane.

Pala je noć.
Ništa ne pomaže rečenicama.

Tu n’as rien que voir

Friday, April 24, 2009 at 11:37pm

Dieu d’enfants Dont ma fille avais imploré Étant en retard à un spectacle scolaire. La langue attrapée par les doigts Dans lymphe.

Comme une grande fausse tombale Après la guerre. Tous ces lieux où partent de bruits. Ce que tu crée de la pulpe

Tu l’amorce par le ciel. Et la guirlande descende en poussière Sur la robe. Mûre grossie d’actes de décès Comme les vaisseaux de capillaires sur les hanches de prostituée.

Aujourd’hui tu comprends que couché sur le ventre Tu vois Le débâcle de chaise.

Et que pour cela Aux moines les plaies auto-flagellées ne se suppurèrent pas.

La nuit tombé. Nulle ne sécurise aux phrases.

Venice,venice po riječima

Thursday, April 23, 2009 at 1:41pm

Oči nedavno batinanih ljudi.
Poput svadbenog ponašanja vode.
Životinje s ivice velikih događaja.
Mreže tetiva
Iz okretanja moje majke.

Titraju jarebice
Lovcu na nišanjenjima.
Ikre dok čipkaju
Mjesečinu na vodi.

Smijeh napuštan od istoka.
Ili išibavanje konja
U zamjenu za
Leševe leptira u herbariju.

Kadrovi nadlijetanja crkve
Ili slika starice dok se raskikava.

Dođeš na rat
Kao na čaj u pet.
Baš kako grlu nema sjenke.
Crvenoj bojici muzike

Niti vrtu suda o pustinji.

Petites veines, petites veines par de paroles

Thursday, April 23,2009 at 1:41pm

Les yeux des hommes tout récemment bâtonnés. Comme le comportement nuptial de l’eau. Les animaux de borde de grandes évènements. Vaisseaux de tendons De tournure de ma mère.

Vibrent des perdrix aux chasseurs sur le points à viser. Œufs de poissons pendant qu’elle brodent La claire de la lune sur la surface de l’eau.

La rire abandonné de l’est. Ou la flagellation des chevaux En revanche pour Des cadavres de papillons dans les herbiers.

Les cadres des survoles des églises Ou l’image de vieillarde au moment qu’elle détresse ses cheveux.

On arrive à la guerre comme en five-o’clock-tea. Justement comme si la gorge n’a pas d’ombre. À la couleur rouge de musique.

Ni de jugement au désert.

Ćićina priča o sobi

Monday, April 20, 2009 at 11:54pm

Veliš
Duša je bjelanjak
Dok iscuruje u gnijezdu.
Konačno staklo
Iz priče o napetosti jezera.
Svi čamci pate od kopna.

Imaju takve scene
Na goblenima.
Nebo koje je izbjeglo kišu.
Dođe nam po ptice.

Opožarena strana
Itake.
Imena muzeja na noćnom tramvaju.
Veliš
Postani vjetar
Prije nego on postane opasan
Za svijeće paljene za tebe.

Između svih primoranosti.
Vijorenje gline pod muhama.
Kad ti se pliš naježio.

Le recit de Ćićo au sujet de chambre

Monday, April 20, 2009 at 11:54pm

Tu dis L’âme est le blanc d’œuf quand écoule dans le nid. Le verre dernier Du récit sur la tension de las. Tous les barques souffrent de rivage.

Il existaient de telles scènes sur les gobelins. Le ciel qui a éviter la pluie. Il nous arrive près d’oiseau.

Le côté incendié d’Ithaque. Les noms de Musées sur le tram de nuit. Tu dis Deviens le vent Avant qu’il ne devient pas dangereux Pour les bougies allumées à toi.

Entre de tous priorités. Flottement d’argile sous les mouches. Quand la peluche à toi s’est hérissé.

.Dvije praznine od mene

Friday, April 17, 2009 at 12:38am

Tijela vrabaca nad crkvom.
Vanjska strana očiju
Ili pripreme lova na obrok.
I etida i pištolj

Mogu se repetirati.
Vojni svećenik veže pupak
Novomatere na dajcu.
Jagodice smežurane

Bijelim mokrim vešom.
Raspremao sam
Svoju pjesmu pa je bilo
I šapica i sanskrtskih

Opisnina.Ostaju još
Nakupine straha.Kao u ženama iz
Bosne.Ili u
Bogaljevoj kapi na šanku.

.Deux vides de moi

Friday, April 17, 2009 at 12:38am

Les corps de moineaux au-dessus de l’église. Le côté extérieur des yeux Ou la préparation de la chasse pour le repas. Et l’étude et le pistolet

se peuvent répéter. Le prêtre militaire ficèle nombril de nouvelle-accouchée sur la Deutz. Les pulpes ridés

Par le sous-vêtement blanc mouillé. J’ai démonté Mon Poème et il y avait à part de petites pattes et de descriptions en sanskrit. Il restent encore des amas de peur. Comme en femmes de Bosnie. Ou dans la casquette d’estropié sur le bar.

Sav Cvijetić ovoga svijeta

Tuesday, April 14, 2009 at 12:59am

Nema opisa da stvara
Ikakvu svetkovinu.
Preci na prečici.Ogrnuti
Kao nakon spaljivanja.

Negdje si čitao ili si
Pipao više niti sam ne znaš.
Lutkar koji u mraku
Može uvrtati glave.

Odaje mladih matera
Mirišu na vratne vene.
Psi se oponašaju šutke.
Kao nomadi bez imena za more.

Kada svi umremo
Prva će ustati mama da otvori
Prozore.Zvat će na doručak
A nitko neće ustati.

Niti će iznositi drva za njom.
Čim se vrati ležaju
Presvučena u dugotrajniju
Tridesetgodišnju košulju.

Reći ćeš brate kako je to raj
Biti tolika ranjivost.

Toute Cvijetić1 de ce monde

Tuesday, April 14, 2009 at 12:59am

Il n’existe pas la déscription qui crée N’importe quelle fête. Les ancêtres sur le chemin de traverse. Revêtis Comme après la crémation.

Quelque part t’as lit ou Palpait ni toi seul tu ne sais plus. Montreur de marionnettes qui même dans le noir peut viser de têtes.

Les pièces de jeunes mères Répandent des odeur de veines de cou. Les chiens s’entre-imitent tacitement. Comme des nomades qui n’ont pas le nom pour la mer.

Quand nous tous serons morts Maman va se lèvera en première pour ouvrir de fenêtres. Elle va appeler à manger mais personne ne se lèvera.

Ni porter du bois derrière elle. Dès qu’elle revient au lit changée en la chemise de long durée de Trente ans.

Tu vas dire mon frère comment c’est ce Paradis Être un telle vulnérabilité.

I kako su ti velike oči

Monday, April 13, 2009 at 12:07am

Mlijeku je u sisi mrak.
Imena mostova
Jedu bostan na nasipu
Među tenkistima.

U proljeće
Šume dopiru pticama
Do koljena.Okapine
Iz gaze na urariji.

Ili kako ti to već
Prelazi u naviku.
Gazovi Rajne ili tek
Osušene ikone.

Gradovi srušeniji
Kada se okreneš prema
Jadranu.I evo
Jučer je bila godina od svega.

Et comment t’as de grands yeux

Monday, April 13, 2009 at 12:07am

Il est noir ai lait dans la mamelle. Les noms de ponts Mangent de mêlons sur la digue Parmi de chauffer de chars.

Au printemps Des forêts atteignent Aux genoux des oiseaux. Amas Des gouttes de bandage à l’infirmerie.

Ou comme cela passe en ton habitude. Les gués de Rhin ou les icônes tout à l’heure séchées.

Les ville plus ruinées Quand tu te tourne vers La mer Adriatique. Et voilà Hier faisait une année pleine aux tout.

Dnevnik

Saturday, April 11, 2009 at 12:17am

Otkomadili se napokon
Bivši zanosi.
Zrak udahnut
Za kazati baš te riječi.

Prepoznajem
Uginula razdoblja
Među svojim slovima.
Uhodavano kao
Nestajanje.

Riječima umiru bebe
I posteljice ih dugo bole.
Potom su i šapice
I irvasi otišli mi iz pjesama.

Danas čak i plaše
Jedna drugu
Iznutricama zareza.

Le Journal

Saturday, April 11, 2009 at 12:17am

Anciens enthousiasmes se sont Enfin dépiécés. L’aire aspiré justement pour prononcer ces mots.

Je reconnais Des ères crevées Entre mes lettres. Enchâssement comme La disparition.

Aux parole se meurent de bébés et les placentas leur longtemps font mal. Puis et les petites pattes et les rennes sont parti de mes poèmes.

Aujourd’hui même font la peur l’une à l’autre Par les viscères de virgules.

1Jeu de mot- Nom familial en sens de Petite fleur

Lozinke,webovi,haikui

Friday, April 10, 2009 at 4:32pm

Tetrijeb tenk Tetovo
Kozara kamen Karlovac
Mostar more Moskva

Kos kostur Kosovo
Ban bostan Bosnia
Blues kosa Wietkong

Mraz nož Filoktet
Vijek vrijeme Vojska
Tikrit tišina Tarkovski

Mandeljštam krčag Majstor
Posao češljanje leševi
Košare crvenjenje jagode

Crvenjenje crvi šavovi…

Mots de passe, webs, haïkus

Friday, April 10, 2009 at 4:32pm

Tétras, tank, Tetovo Kozara,karst,Karlovac Mostar,mer, Moscou

Kosovo,corail,corbeau Ban,Bosnie,bombance «Boulot, métro, dodo»

Couteau, Cocteau,Philoctète atemporel,armée,à jamais Thiecrite, Tarckovsky,taire

Mandelstamm,cruche Maître Devoir peigner cadavres Corbeilles rougir fraises

Rougissement ver de terre suture…

Samo do pola,Cvijeta

Thursday, April 9, 2009 at 12:13am

Sada je svejedno.
Mrlje na podu pučke kuhinje.
Ili praporak
Na šamanskom tirzosu.

Počneš
Zapuštati rukopisanje.
Pod tušem shvatiš
Da su ti i testisi sijedi.

Grč nečije donje usne
U publici.
Neprecizan i mokar kao
Zadnji Dan republike.

U limfovode
Više ne zalazi sumnja.
I sve više o nebu mislim
Praznoruk i u pidžami.

Seulement à demi, Cvijeta

Thursday, April 9, 2009 at 12:13am

Maintenant il est égale. Les taches sur parterre de la cuisine populaire. Ou grelot Sur le thyrse du chaman.

Tu commences à négliger l’autographe-ion. Sous le douche comprend Que même de couilles à toi sont gris.

Le crampe du lèvre inférieur à quelqu’un

Dans la publique. Imprécis et mouillé comme La dernière Fête de la République.

La doute ne fréquent plus Des vaisseaux lymphatiques Et je pense de plus en plus Aux mains vides et en pyjamas de ciel .

Kafkanje u mjestu

Sunday, April 5, 2009 at 11:42pm

Priča sastavljana
Od riječi od kojih se ne živi.
Kao kosa
Snajperistove kćeri
Na idealnom vjetru.

Vojska u
Razmijenjenim vrtovima.
Proljeće
Ili žurba zvijeri
Da se premramori u fontani.
Mastim krilca
Rasuđujem vene.

Sveci i sisavci
Nepotrebno vrući.
Kao kiša u njihovoj zastavi.

Faire Kafka en place

Sunday, April 5, 2009 at 11:42pm

L’histoire composée De mots de qui on ne vit pas. Comme la chevelure De fille de snipers Sous le vent idéel.

L’armée dans Les jardins échangés. Le printemps Ou l’empressement de la bête D’être transformée en marbre de la fontaine. J’oins ailette Discerne de veines.

Des saints et des mammifères Sans aucun besoin chauds. Comme la pluie dans leur drapeau.

Pilatnina

Wednesday, April 1, 2009 at 6:58pm

Konji se linorezuju i stabla
Cure u hladovinu.
Nečije vrijeme prelazi u mene
I ispuzava na prozor.
Sklonost
Ratnih udovica da se
Razmeću sisama.

Danas napokon učim
Zviždati
Sklopljenih očiju.
Kao pred snošaj ili plakanje.
Jaja se zaokružuju u pticama.

Psi uz graničare civiljuju.
U masovnim grobnicama
Klupe su sve praznije.

Kao mrtav kut kao partizanska bista
Kao nokti.

Tribut de Pilat

Wednesday, April 1, 2009 at 6:58pm

Les chevaux se font en linotype et les tronc

Écoulent dans l’ombre. Le temps de quelqu’un passe en moi Et grimpant rampe à la fenêtre Prédisposition de veuves de guerre de se pavaner Par leurs seins.

Aujourd’hui enfin j’apprends à siffler aux yeux fermés. Comme avant le coïte ou La pleur. Les œufs s’arrondissent dans Des oiseaux.

Les chiens près des soldats confinaires deviennent civiques. Dans les tombeaux collectifs Les bancs sont de plus en plus vides.

Comme coin mort Comme buste de partisan Comme des ongles.

Stigli,ćićo

Monday, March 30, 2009 at 12:35pm

Na staloženom ulazu
Mramore se lavlje gubice.
Žito
Neozljeđeno od
Svakodnevne izdaje.

Bronca se zavajava prstima.
Pucanj
Odlazi biti glazbeni
Period municije.
Anđelu se rašiva šinjel
Od pijeska.

Između leptira i tenka
Gmizaju gusjenice.
Ideje o voću
Farbaju stabla do koljena.

Sjenkom možeš
S mača skinuti podne.

Ako zavoliš sunce za vratom.

Arrivés,Ćićo

Monday, March 30, 2009 at 12:35pm

À l’entrée rassise Les mâchoires de lion se marmorisent Le blé Sans lésion de Traitrise quotidienne.

La bronze dupe de doigts lui seule. Le Tire Part À être l’ère de munition. La capote d’ange se déchire Par le sable.

Entre le papillon et le tank Rampent des chenilles. Idées sur des fruits Colorent les fruitières jusqu’aux genoux.

Par l’ombre tu peux De l’épée enlever le midi.

Si tu commence à aimer le soleil sur ton cou.

Indijansko ime Jude

Wednesday, March 25, 2009 at 12:43am

Ruka majke
Izvučena iz obezglavljene kokoši.
Darko danas
Sakuplja ugljenisane
Ratne pokliče.
Mlad rukopis
Dignut na kub tinte.

I kako u
Norveškoj za jake zime
Griju zemlju da kopaju grobove.
Pogodak i cilj
Ne zbivaju se isti dan.
Biti zlatnik
Ušuškan u plućnoj maramici.

Na ivicama ptice
Nema nikakvih vena.
Ili vatre.

Le prénom de Juda à l’indien

Wednesday, March 25, 2009 at 12:43am

La main de mère Tirée de la poule décapitée. Darko aujourd’hui Ramasse cris de guerre Carbonisés. Le jeune manuscrit Indexé sur cube d’ancre.

Et comment en Norvège durant la forte hiver Avant de piochage Réchauffent le sol destiné aux fosses tombales Coup portant et le but Ne se passent pas le jour même. Être sequin Enveloppé dans la plèvre.

Au bords des oiseaux Il n’a pas aucune veine. Ou du feu.

Darko Cvijetić:Et qu’ils soient de garçons Qui sanglotent dans le pissoir de la caserne.

 

 

Darko Cvijetić,autor

Tomislav Dretar,prevodilac

Ćićin opis pucanja Wednesday, June 17, 2009 at 11:45pm

Vojnik trči u haiku s municijom.
Neorezanog mramora.

Raj stavlja crijep na pidžame.
Još ima i perja
Na izlazu iz sela,
I soka nakon snošaja,
I smijeha
Zapuštanog s istoka.

Kao u mrtvim bakama.
Nečija se bista umata u snijeg

Već mekokosna za dlijeto.
Nevažno kao stomak.

Zarasle, neorezivane rane.

Šutnja u poruci pod
Nastrijeljenim pismonošom.

 Ćićo décrit la fussilladeWednesday, June 17, 2009 at 11:45pm

Le soldat court dans le haïku avec la munition du marbre non-taillé.

Le Paradis met les ardoise sur pyjamas. Encore a aussi de plumes A la sortie du village, Et du jus après le coïte, Et de la rire Négligé de l’est.

Comme en mamies mortes. La buste de quelqu’un s’enroule dans la neige

Déjà douce-osseuses pour le burin. Sans importance comme l’estomac.

Les plaies cicatrisées, non-taillées.

Le mutisme dans le message au dessous Du facteur touché par un tire.

Dokumentiranje finiša Sunday, June 14, 2009 at 12:51am

Splet tetiva
Iz okreta moje majke.

Kao potez koji
Fisher nikada ne bi
Povukao.
Krzno na ideji o
Noževima.Cijedovi soka
Opet će započeti jezero.

Most stoji
Zauvijek odabravši rijeci
Grlo.
Uostalom otoplit će i ovaj
Put.
U tuđem sjećanju na mene.

I hodam tako scenom
I raji velim kako sam sjekirom.
I gledaju me.
I aplauz bude.

Dug kao djetinjstvo moje kćeri.

 Finiche documenté

 

Sunday, June 14, 2009 at 12:51am

 

Plexus de tentons Du virage de ma mère

 

Comme le coup que Fischer ne jamais aurait

Fait. La Fourrure sur l’idée de Couteaux. Égouttures du jus De nouveau vont commencer le lac.

 

Le pont tient Pour toujours en choisissant pour rivière la Gorge. En reste cette fois-ci encore va faire Chaud.

Dans les souvenirs d’autrui de moi.

 

Et moi, je marche comme ça par la scène Et à la publique je dit comment suis-je avec la hache. Et ils me regardent. Et l’applaudissement y eut.

 

Long comme l’enfance de ma fille.

 

 

 

Masovne razglednice iz Bosne Friday, June 5, 2009 at 1:15am

Guli majka naranču i
Prijeratno se smije.
Mulj se u vodi od mene
Probija u dvorane.

Mongoli su zarobljenicima
Brijali glave i katranom
Obljepljivali. Uvezali
Kamiljom kožom.Za sat

Da kose rastu
Sada unutra.Dlakom se može
Do mozga.

U lutkama na kredencu
Nema maternice.
Kao skupa mišića.

Nema ono ti kao
Skrhan vrtoglavicom pustinje.
Žene kad plaču
Svi carski rezovi zadime
Na izrafalane čahure.
Sve ušuti od međusobna spominjanja.

 Les pancarte en masse depuis Bosnie

 

Friday, June 5, 2009 at 1:15am

 

La mère épluche l’orange et Elle rit à la manière d’avant guerre. La fange dans l’eau de moi

se raye le chemin dans les salles.

 

Les Mongole ont aux capturés Rasé de têtes en y leur appliquant Goudron. Puis liaient La peau des chameaux. Dans une heure

 

 

Que de poils poussent

Vers l’intérieur. Par les poils on peut

Jusqu’au cerveau.

 

Dans les poupées

Il n’y a de l’utérus.

En guise d’amas de muscles.

 

Ce n’a pas comme toi

épuisé par la vertige du désert. Les femmes quand pleurent Toutes opérations césariennes commencent à verser la fumée Sur les cartouches rafalés. Tout se fait taire à cause de mentiones communes.

 

 

 

 

Repetiranje tišine Thursday, May 28, 2009 at 12:35am

Zima na goblenu
U bakinoj sobi.
Ode kost ode kost
Kucati pod cvijet.

Užas postupno hladne vode.
Orozi ostave rafale
Na jagodicama.

Buncizmi dječaka u
Rovovima.
Puni ženske kose.

Glinovit.
Takve riječi.
Ispuzale iz matere kao
Iz starog ribnjaka.

Isušen angeo
Obasjan humorom.
Ode cvijet ode cvijet
Zalutati u kost.

Metar bez tebe

Monday, May 25, 2009 at 12:22am

Oči mi se
Kapilare
Kada mi dođe ta slika.

Na psima se vidjelo
Da će kostiju
Biti svuda.

Moja je voda
Primljena za staklo.
Olistavanje se držalo
Za zemlju.

Ruševine i kako im se
Nemar
Uočava u hodu
Akušerski odnosi
Među vodama.

I svaka se
Opisnina odustane
Pred tom slikom:

Kako su ti kako su ti
Velike oči
Rekla je snajperisti.

Répétition du silence

 

Thursday, May 28, 2009 at 12:35am

 

L’hiver sur le Gobelin

Dans la chambre de mamie

S’assombrit l’os pas l’os Toquer sous la fleur.

 

Horreur de l’eau en refroidissement graduel

Les gâchettes laissent de rafales Sur des pulpes.

 

Délires de garçons dans

Les tranchées

Pleines des cheveux de femmes.

 

Argileu.

Les mots de la sorte. Grimpés de la mère comme D’un vieil étang.

 

L’ange séché Ensoleillé par l’humeur. La fleur s’en va la fleur s ‘en va S’égarer dans l’os.

 

 

 

Un Metre sans toi

Monday, May 25, 2009 at 12:22am

Mes yeux à moi se font En capillarité Quand cette image me vient.

Par le chiens on voyait Que des os Vont se trouver partout.

Mon eau S’est accolé au verre. Revêtement de feuille s’est tenu à terre.

Des ruines et comment leur Indolence Aperçoit en marche Les relations d’accouchement Parmi des eaux.

Et chaque Résultat de description s’abstient Devant cette image:

Comment t’as comment t’as Des yeux grands A dit-elle au snipers.

 

Metar bez mene

Sunday, May 25, 2009 at 12:26am

Obzirnost crkvenog gromobrana
Pri inkviziranju oluje.

Ili još
Njegovanije:
Budhin Juda.

Dinamikom ikone
Nakon više dobrih tišina
Crnine se vrate
U ormar.

Stvari.
Odbijenih kutova.
Kako ih je vidio Maljevič.

Jednostavno premokro za
Ikakve praporce.

I kako akmeistima
Otiču otačeska imena.
I kako mišići trate zemlju.

Trn
Odvojen od ruže
U potrazi za svojim okom.

 Un Metre sans moi

Sunday, May 25, 2009 at 12:26am

La plénitude d’égard du paratonnerre d’église Durant l’inquisition de tonnerre. Ou encore Plus douce: Juda de Budha.

Par la dynamique d’icône Après de plusieurs bons silences Habits de deuils sont remit Dans l’armoire.

Les choses. Aux angles arrachés. Comment les a vu Maljevič.

Simplement de trop humide pour N’importe quels grelots.

Et qu’aux akmeistes Écoulent les noms paternels. Et que les muscles traitent en vain le sol.

L’épine séparé de la rose En quette de son œil.

 

A što će ti grb,Ćićo? Monday, May 18, 2009 at 11:56pm

Ta piljevina nakon
Pinokija.
Ja ti pričam:

Skela rijeci prijeti
Vodenicom.
Mrak puže po staklu
Kao u gladnim
Životinjama.

Vodili bi ljubav
Ali nemamo istu
Količinu zemlje.
Odvojenu za nasip.

I hoću da čuješ:
U vodi ribama srce otkucava.
Na zapadu neba
Ruše se kućice.
Počev od prvih aorti.

 Et pourquoi t’as un blason, Ćićo? Monday, May 18, 2009 at 11:56pm

Cette sciure après Pinoccio. Je te raconte:

Le bachot menace la rivière D’un moulin à l’eau. Le noir grimpe sur le verre Comme dans Les animaux aux faim.

On aurait fait l’amoure Mais nous n’avons pas la même Quantité de terre Préparé pour la digue.

Même si je veux que t’entends: Dans l’eau le cœur de poissons bat A l’Occident du ciel Les maisonnette se écroulent à partir de premières aortes.

Znao si za to,Ćićo Saturday, May16, 2009 at 12:09 am

Trudnici da se uvećava
Količina krvi.
Ispod nule da se
Zadržava
Na angeoskom pojilu.

Blagi trzaj
Retrovizorskog krsta
Izazvan kočenjem.

Toliko vjetra u svemu.
Ili kako se smežurava
Ime majke
Na očevoj ramenoj tetovaži.

I da budu dječaci
Koji jecaju u pisoaru kasarne.

Biti hladne glave.
Biti tercijalno
Nedokopan Polinik.

Biti obezvrijeđena
Rilkeova elegija.
Kao bivša municija.

T’en savais,Ćićo   Saturday, May16, 2009 at 12:09 am

Que la quantité du sang d’une Femme enceinte s’augmente. Au-dessous du zéro qu’il se               Retient Sur l’abreuvoir d’anges.

 

Douce coup De la croix du rétroviseur Provoqué par la freinage.

 

Tellement de vent dans tout Ou comment se ride Le nom de la mère Sur la tatouage sur l’épaule du père.

 

Et qu’ils soient de garçons Qui sanglotent dans le pissoir de la caserne. Être de la tête froide. Être en tertiaire Polinik inbêché.

 

Être élégie humiliée de Rilke. Comme la munition ancienne.

 

 

 

Tomislav Dretar: Riječ, moj socijalni stan / Parole, mon logement social

Išao sam u briselsku

komunu

tražiti jedan socijalni

stan

Dadoše mi

riječ

Otad ja nastanjujem

riječ

Svoj socijalni

stan

Čvrst zaštitnički

i besplatan

On me grije

moj kišobran

On je tako prostran

da se moja obitelj

cijela

u njemu zabavlja

jesti sa stola

humanitarnog europskog

grada glavnog

Diveći se ljepoti

lingvističkoj

Brisela moje ljubavi

tajne

On nema dovoljno

riječi

Za nastaniti nahraniti

niti nadom okrijepiti

skitnice beskućnike

Jezika francuskog

Tvorce nebeske industrije

Najunosnije

Jer u početku ne bijaše

ništa osim riječi

I ja nju nastanjujem

ja stanujem u početnoj

riječi koju nam Mojsije

ostavi u naslijeđe

Ne vjerujem mu baš uvijek

da u početku

Ne bijaše drugo

do li riječ

i da sam joj ja profiter

Ja ipak potvrđujem

da u početku

ne bi drugo do li riječ

Ja živim u njoj i ona je

još uvijek na početku

Thomas Dretart

– Riječ, moj socijalni stan-

Neobjavljene pjesme

Je suis allé à la ville

de Bruxelles

Demander un logement

social

On m’a  donné

une parole

Depuis j’habite

la parole

Mon logement

social

Solide abritant

et gratuit

Il me chauffe

mon parapluie

Il est si vaste

que toute ma famille

S’y amuse à régaler

à la table

Humanitaire du capital

européen

En admirant la beauté

linguistique

De Bruxelles mon amour

secrète

Il n’y a pas suffisamment 

de mots

Pour loger nourrir

ni à faire

Espérer de vagabondés

de clochards

créateurs de la

langue française

La plus profitable

industrie céleste

Car au début il n’avait

que la parole

Et je l’habite j’habite

la parole de début

Moïse nous a légué

ce fait anthropologique

On lui ne croyait pas toujours

qu’au début

N’était que la parole

et moi son profiteur

Je en confirme qu’au début

il n’a pas que la parole

J’en habite et elle est

toujours au début
Thomas Dretart:

PAROLE, MON LOGEMENT SOCIAL

-poèmes inédits

Présenté aux éditeurs

Vijesti iz Kuestendorfa

Emir Kusturica – newsletter kustu.com #142 – 20/12/09

[English version follows]

Actualité

  • Le prochain Festival du film et de la musique de Küstendorf se dévoile. Pour sa troisième édition, le festival se tiendra du 13 au 19 janvier 2010. Cette année, plus de 300 films de jeunes réalisateurs ont été soumis. La sélection officielle comporte 28 films, issus de 18 pays : Autriche, Bangladesh, Belgique, Bulgarie, Cuba, République Tchèque, France, Allemagne, Israel, Lituanie, Mexique, Pologne, Russie, Serbie, Slovaquie, Suisse, Grande-Bretagne et Etats-Unis. Le jury sera présidé par Marjane Satrapi. Une rétrospective sera dédiée à Johnny Depp, invité d’honneur du festival. Tous les détails sur le site officiel : kustendo! rf-filmfestival.org/2010

  • Le 7 décembre dernier, de passage au Maroc, Emir Kusturica a reçu l’Etoile d’Or au Festival du Film de Marrakech, pour récompenser l’ensemble de sa carrière.

  • Le 10 décembre, à Courmayeur en Italie, au "Noir in Festival", c’est pour son rôle de colonel-espion dans l’armée russe dans L’Affaire Farewell, qu’il a reçu le prix d’interprétation masculine.

  • No Smoking Orchestra : bonne nouvelle, la tournée continuera en 2010, avec quelques nouveaux concerts prévus :

    • 30/12/09 : Pecs (Hongrie)

    • 14/02/10 : Rosario (Argentine)

  • D’ici là, bonnes fêtes de fin d’année et meilleurs voeux à tous !

A bientôt, Matthieu.

Read more

Tomislav Dretar: Ciganski glagoli/Gypsy Maiden -Translated by Sasha Pashich/Verbes tsiganes – traduit par Gérard Adam GYPSY MAIDEN

Tomislav Dretar: Ciganski glagoli/Gypsy Maiden -Translated by Sasha Pashich/Verbes Tsiganes – Traduit Par Gérard Adam

Jul 19th

Posted by Tomislav in Moja poezija | Edit

No comments

Tomislav Dretar: Ciganski glagoli/Bućipe Rromengo – romski – Trihun Dimić/ Gypsy Maiden -Translated by Sasha Pashich/Verbes tsiganes – traduit par Gérard Adam GYPSY MAIDEN

BUĆIPE RROMENGO

Đilabe,đilabe Rromnjije!

Sedefosa učharelpe ćiro dukhalipe.

Lačhar ćerimate, Rromnjije !

Avrenđe drom po bahlalipe

thaj putar tuće maj jekh dukhalipe.

Dromar thaj dža, Rromnjijel

Anda ćiro vas inćar khamaripe!

Astar tunjariko te avel phen čiri !

Maj si khamavimatar !

Palo tunjariko ačhel ćiro pašuno ćher.

Mang nandimatar Rromnjije !

Pharimasa inćar dukhalipe pala tute !

Čumide, čumide Rromnjije !

Putarde jakhenca de phabarimaski jag !

Rovimasa rov Rromnjije !

Pe detharin perel bimelali jasvin,

ćerkome ćerimata angle rjatuni vrjama.

Jertisar, jertisar Rromnjije !


Sing, gypsy maiden sing
Embellish your wound with mother of pearls
Charm, gypsy maiden charm
Show others good fortune’s path
Bare one more grief of yours
Wonder, gypsy maiden wonder
Hold splendor by the hand
Bind gloom into sisterhood
Behind the light
Behind the darkness, rests your warm abode
Beg, gypsy maiden beg
Divulge your gift
Kiss, gypsy maiden kiss
With open eyes deliver a flare
Cry, gypsy maiden cry
Pure tear at the step of dawn
Bitter spell on the brink of dusk
Forgive, gypsy maiden forgive
*

VERBES
TSIGANES
Chante, chante, o femme tsigane Que ta blessure s’habille de nacre.Prédis, prédis, o Tsigane ! Aux autres la voie du cœur Et qu’en toi s’ouvre une autre blessure. Erre, erre, o Tsigane! Prends la lumière par la main! Prends les ténèbres intimes!Par-delà la lumière, Au-delà des ténèbres tu pressens ton foyer. Mendie, mendie, o Tsigane ! –Endure ton aumône! Aime, aime, o Tsigane ! . Les yeux ouverts offre ta flamme ! Pleure, pleure, o Tsigane ! De pures larmes a l’aurore, D’amères incantations au crépuscule. Pardonne, pardonne sans fin, o Tsigane !
CIGANSKI GLAGOLI
Pjevaj, pjevaj Ciganko ! Sedefom se tvoja rana odijeva.
Gataj, gataj Ciganko !
drugima put u sreću.
Sebi još jednu ranu otvori.Lutaj, lutaj Ciganko!Uzmi svjetlo za ruku Uzmi tamu posestrimu Iza svjetla, Iza tame tvoj je bliski dom. Prosi, prosi Ciganko! Otrpi svoj dar! ljubi, ljubi Ciganko ! Otvorenih očiju podari oganj ! Plači, plači Ciganko ! čista suza li osvit, gorka basma u sumrak. Praštaj, praštaj Ciganko !


Četvrto, uljepšano izdanje blog-bestselera “Ahademik Muhamed Filipović – Nacionalni jahač lenjinizma

THE BEGINNING

Efendija Cerić

VLASNIK HABER KUTIJE:

Uđu papani u moju kuću i vele da im se ne sviđa pa obrišu ove članke jednog uglednog

branitelja domovine nam Bosne i Hercegovine  PhD Vahida Sendijarevića..Ja postavim

poNOvo a onda opet ONI  SE Ufuljaju i obrišu. Ja mislim da fali lijepih slika, pa sam ih dodao.

I evo objavljujem Četvrto – uljepšano -  izdanje. Pa ćemo se naduravati.

Senad Avdić ga nazvao: Hodža pod šeširom -

U dijaspori se čuje da je Prof. Muhamed Filipović – najpametniji Bošnjak – jer je zajebao čitav jedan narod.

“Čeka nas sudbina Palestinaca!” – jer Tunjo radi na tome.

2. MUHAMED FILIPOVIC – “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE”

Pise: Dr. Vahid Sendijarevic

2. MUHAMED FILIPOVIC – “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE”

Pise: Dr. Vahid Sendijarevic

2.1 BIJES MUHAMEDA FILIPOVICA ZBOG INZKOVOG UDARCA REPUBLICI SRPSKOJ

U clanku pod naslovom “OHR – jedna neslavna historija” objavljenom 20. juna 2009. u “Nezavisnim Novinama” Muhamed Filipovic se ponovo, po ko zna koji put, razgolicuje kao izdajnik Bosnjaka, Hrvata i Srba koji Bosnu i Hercegovinu dozivljavaju kao svoju domovinu.

Objavljivanje njegovog clanka u Nezavisnom Novinama je reakcija na ODLUKU OHR-a kojom se ukidaju Zakljuci Narodne skupstine Republike Srpske br. -1-787/09 i br. -1-788/09 doneseni 14 maja 2009. godine. OHR ovom svojom odlukom potvrdjuje da Skupstina RS ne predstavlja suverenu drzavu nego genocidnu tvorevinu RS kojoj se moze legalno nametnuti volja internacionalne zajednice sto je razgoropadilo naseg “akademika” i izdajnika Muhameda Filipovica.

Muhamed Filipovic ocito zaboravlja da su donesene dvije pravosnazne rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a (752 i 757 iz 1992) kojima su Srbija i Crna Gora oznacene i kaznjavane kao agesori na Republiku BiH i presuda Internacionalnog suda pravde kojom se jasno definise da je Srbija odgovorna sto nije sprijecilia genocide u BiH i da su izvsioci genocida institucije genocidne tvorevine Republike Srspke.

Muhamed Filipovic svoj clanak pocinje sa pravoslavnom poslovicom “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE” u kojem svu zuc istresa na medjunarodnu zajednicu kao iskljucivog krivca sto su nas, kako on kaze, stranci gurali iz Jugoslavije njihovim ocjenama Jugoslavije i Srbije. On ide korak dalje i optuzuje Bosnjacku politiku da je pristala da ucestvuje u procesu rusenja Jugoslavije i time uzela ucesce u nasilju koje je eto najvise pogodilo samu Bosnu i Hercegovinu.
2.2 SRBIJA JE PRVA NAPUSTILA JUGOSLOVENSKU FEDERACIJU

Podsjetimo ovdje Muhameda Filipovica da je Miloseviceva Srbija prva izvrsila jednostrano otcjepljenje od Jugoslavije, dakle razbila Jugoslaviju sto je Muhamedu Filipovicu kao akademiku i diplomati vrlo dobro poznato, ali nas “akademik” svjesno zrtvuje integritet svoje licnosti da jos jednom pokusa odraditi stvar za Veliku Srbiju.

Republika BiH nije izasla iz federalno uredjene Jugoslavije sa uspjesnim samoupravnim sistemom kako tvrdi Filipovic u svom clanku nego iz Miloseviceve velike Srbije koju je Milosevic iz politickih razloga zvao Jugoslavijom kako bi obezbjedio legalnost zlocina agresije na Republiku BiH i Republiku Hrvatsku.

Ovo o cemu mi govorimo i vrabci na krovu znaju, ali eto nas akademik i diplomata Muhamed Filipovic toboze ne zna. Godinama razni mediji u BiH, Srbiji i svijetu prenose clanak beogradskog Advokata Srdje Popovica o tome kako je Miloseviceva Srbija prva izvrsila jednostrano otcjepljenje od federalno uredjene Jugoslavije sa uspjesnim samoupravnim sistemom, kako bi to rekao Muhamed Filipovic.

Slijedi zakljucak na kraju toga clanka advokata Popovica:

Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova cinjenica zamagljivana je Miloševicevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio ¨borba protiv separatizma¨. Ta cinjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Miloševic cuva ¨teritorijalni integritet SFRJ¨, a ne vrši agresiju na tudu teritoriju.

Naime, prema clanu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine: ¨Republika Srbije ureduje i obezbjeduje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEÐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEÐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA¨, kao i ¨ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije¨ (¨oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije¨, clan 83 Ustava)

Shodno tome, clanom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvida PRAVO Srbije da, po svojoj volji, ¨poštuje¨ savezne zakone jedino onda ¨kada joj je to u interesu¨. U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula ¨si volam¨ (ako hocu) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim ¨šta hocu¨ onda nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima ureduje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplacuje sopstvene carine itd.. i ukida niz zakona kojima je svrha provodenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Miloševic) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivicna djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

- Kraj citata iz Popovicevog clanka.

Nas “akademik” po ko zna koji put izjednaci okupatore i zrtve okupacije, one koji pocinise zlocin genocida i zrtve genocida sto je bio i jeste jezik cetnika i nihove genocine tvorevine. To je jezik Cerica kada na dzenazi u Potocarima kaze da je u Srebrenici brat ubio brata. To je jezik Alije Izetbegovica kada kaze da se on uvijek borio za ocuvanje Jugoslavije, a ne za njeno rusenje, bez obzira sto je Milosevic davno srusio Titovu Jugoslaviju i pravio “srboslaviju”. Po Muhamedu Filipovicu drzavljani BiH su odgovorni za agresiju od strane Srbije i Crne Gore i za zlocin genocida jer su iskoristili svoje ustavno pravo na samoopredjeljenje i na Referendumu o nezavisnosti izjasnili za suverenu drzavu Republiku BiH i time “rusili Jugoslaviju”.
2.3 CILJ PROJEKTA NIJE BIO DA REPUBLIKU BiH OSTAVE U TITOVOJ JUGOSLAVIJI NEGO U MILOSEVICEVOJ SRBOSLAVIJI

Samo da podsjetimo, cilj izdajnika nije bio da se izadje iz Miloseviceve Jugoslavije (citaj velike Srbije). Sjetimo se prijedloga Alije Izetbegovica o Asimetricnoj Jugoslaviji kojeg su gradjani Republike BiH odlucno odbili. Sjetimo se pregovora dvije godine nakon sto se Srbija otcjepila iz Jugoslovenske federacije koje je u Beogradu Muhamed Filipovic zajedno sa izdajnikom Adilom Zulfikarpasicem vodio sa Milosevicem o “Istorijskom sporazumu Srba i Muslimana” koje su gradjani Republike BiH odbili sa odlucnim “NE”.

U svom clanku, Muhamed Filipovic kaze kako je on na pocetku rata branio legitimnu drzavu, vlast i njene predstavnike i kako “Nazalost, oni nisu branili legalitet i legitimitet svoje vlasti i suverenitet naroda Bosne i Hercegovine, vec su nizom postupaka polako razarali njen suverenitet i odustajali od njihovih osnovnih nacela”.

Mi se slazemo sa njegovom konstatacijom kako su same vlasti, citaj Alija Izatbegovic i izdajnicka bratija, koje su toboze predstavljale interes Bosnjaka i muslimana, unistavale i danas unistavaju legalitet Republike BiH. Ono sto Muhamed Filipovic skriva je to da je on uvijek bio clan tog izdajnickog tima, njihov ambasador i diplomata, njihov specijalni pregovarac sa Milosevicem, clan njihovog tima sa specijalnim zaduzenjem da Bosnjake i muslimane prevodi zedne preko vode.

Muhamed Filipovic nikako da se sjeti da imaju legalne i pravosnazne odluke Savjeta bezbjednosti UN-a o agresiji na Republiku BiH i pravosnazna presuda Internacionalnog suda pravde o genocidu, i da je ustav Republike BiH samo suspendovan i da pod uslovom da genocidni Daytonski ustav ne funkcionise gradjani BiH imaju pravo da vrate svoju Republiku BiH. Jasno je da se Muhamed Filipovic ne bori za legalnost Republike BiH nego za legalnost jedne druge republike, genocidne Republike Srpske.

Ono sto je najtuznije u izdajnickom pohodu Muhameda Filipovica je to da pored ocite izdaje jos uvijek ima onih Bosnjaka i muslimana koji ga vide kao nekoga ko zastupa njihove interese. Nazalost, jos uvijek ima I onih Hrvata koji ne vide da Muhamed Filipovic nije nikada predstavljao interes Bosnjaka i muslimana u BiH nego iskljucivo interes Velike Srbije.

Muhamed Filipovic se u svom clanku sluzi pravoslavnom poslovicom “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE” kao sto se mulimani sluze ajetima Kur’ana. Mi smo zahvalni Muhamedu Filipovicu sto nas je upoznao sa ovom poslovicom jer ga ova poslovica perfektno opisuje. Onog dana kada se rodio Muhamed Filipovic rodilo se veliko zlo Bosnjacima, Hrvatima i Srbima koji Bosnu i Hercegovinu dozivljavaju kao svoju domovinu. O znacenju poslovice ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE mogu se naci informacije na internetu tako sto se u “search engine” ukucaju rijeci ove poslovice.

Slijedi Filipovicev clanak iz nezavisnih novina.

_____________________________________
3. OHR – jedna neslavna historija

Datum: 20.06.2009 21:06

Autor: Muhamed Filipovic, Nezavisne Novine

U našem narodu postoji jedna poslovica koja kaže da ono što loše zapocne ne može dobro da se završi. Ova poslovica može u cjelosti da se primijeni na djelovanje organizacije koja je kod nas poznata pod imenom OHR – Ured visokog predstavnika, cije je povlacenje, nakon jalovih 14 godina njegovog tobožnjeg rada, najavio sam visoki predstavnik za oktobar tekuce godine.

Na ovu instituciju bi se moglo primijeniti još mnogo naših poslovica, ali bi po mom sudu najbliža istini bila ona koja kaže: “Zlo radenje gotovo sudenje.” O cemu se tu uopce radi?

Poznato je da je pisac ovih redova bio uporan u stavu da nam tzv. medjunarodna zajednica, ma šta ko pod tim razumijevao, ni na kakav nacin, barem ne na onakve nacine na kakve se ona do tada miješala u razne svjetske krize, nece donijeti ništa dobro i da bi bilo najbolje da rješenje za probleme koji su nastali pocetkom devedesetih godina treba da nademo mi sami. Ja sam bio tog uvjerenja prvenstveno zbog toga što nisam vidio neke previše duboke i složene probleme koji bi morili našu tadašnju zemlju, a koje ne bismo mogli mi riješiti s nešto vecom dozom odgovornosti prema sudbini gradana i buducnosti generacija koje dolaze, kao što nisam poistovjecivao komunizam u Istocnoj Europi i u Jugoslaviji.

Znao sam vec odavno da Zapad, a posebno Amerika, intenzivno i uspješno, prvenstveno zbog gluposti tadašnjih sovjetskih politicara i njihove nesposobnosti da rješavaju urgentne probleme sovjetskog društva (da su oni bili rješivi dokaz je Kina), mora doci do rušenja komunistickog režima u SSSR i da ce taj proces zapoceti u Berlinu, kao najslabijoj tacki cijelog tog sistema. Znao sam, takoder, da ce se taj proces neselektivno širiti Europom i da ce obuhvatiti i našu zemlju, bez obzira na ogromne razlike u prirodi i nacinu funkcioniranja komunizma u Jugoslaviji i komunistickim zemljama istocnog bloka.

Takoder, bilo mi je jasno da ce rušenje komunizma u Jugoslaviji biti ostvareno putem rušenja same Jugoslavije, jer je stvaranje federalne države, uz samoupravljanje, bilo najvažnije demokratsko dostignuce komunizma u Jugoslaviji, a da ce snage rušenja biti nacionalisticke snage, koje su unutar okvira jugoslovenske demokratij bile razvijene do znatne mjere, kao i da ce odredenu ulogu odigrati i emigrantske snage uz pomoc obavještajnih organizacija zapadnih zemalja.

Znao sam i to sam napisao i predložio odredjene nacine ponašanja nas Bošnjaka, da ce u tim okolnostima Bosna i Hercegovina postati predmet apetita prvenstveno srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji ce odigrati glavnu ulogu u rušenju Jugoslavije, jedan sa stajališta njene dezintegracije i stvaranja “povijesne” Hrvatske, a drugi sa stajališta reducirane reintegracije svih “srpskih zemalja” pod vodstvom Srbije. Kad su se stvari tako i odigrale, nisam bio uopce zadovoljan što sam predvidio tok zbivanja, ali mi je bilo užasno žao što je izostala jedino moguca i racionalna rekacija bošnjacke politike, tj. da odbije ucešce u ovom procesu, koji ce nužno biti nasilan i cije ce nasilje najviše pogoditi Bosnu i Hercegovinu.

Od pocetka, od cuvene Zimmermanove posjete Sarajevu, bio sam protiv toga da nas stranci ocjenama Jugoslavije i Srbije guraju izvan Jugoslavije, a pogotovo da u tome postanemo sateliti Tudmanove antisrpske (Ustav Hrvatske iz 1990. godine je bio jasno antisrpski) i tada skrivene, ali u datom casu sasvim jasne antimuslimanske i antibosanske politike. Nažalost, stvari su se kod nas odigravale upravo kako je to Tudmanu odgovaralo. Bosna i Hercegovina je dopustila da bude uvucena u proces koji joj je sigurno donosio rat, a ništa nije stajalo iza nje.

Kad je rat nastao, kao lojalista ja sam uporno branio legitimnu državu, vlast i njene predstavnike. Nažalost, oni nisu branili legalitet i legitimitet svoje vlasti i suvereniteta naroda Bosne i Hercegovine, vec su nizom postupaka polako razarali njen suverenitet i odustajali od njegovih osnovnih nacela.

Taj proces se odigrao pod vodstvom stranaca i pod okriljem pregovora o miru u Ženevi, koji su bili sve osim pregovori o miru i koji su u stvari bili pregovori o promjenama ustavnog ustrojstva države, uz ignoriranje postupka koji sam Ustav naše države propisuje za sopstvenu promjenu.

Ne želim ovdje sumirati sve to što se odnosi na politiku bosanskog legalnog državnog vodstva, ali moram da kažem da je jedna od najvecih njegovih grešaka bila nekriticki odnos i neosnovano povjerenje u namjere i djelovanje zapadnih sila u Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini.

Znao sam da je osnovni cilj zapadnih sila, a prije svega Frncuske i Velike Britanije, bio da sruše komunisticki režim i da na tlo bivše Jugoslavije uvedu svoje trupe, a da na celo država koje ce nastati iz rušenja bivše države, prije svega na tlo Bosne i Hercegovine, postave garniture poslušnih politicara koji ce ciniti ono što im zapadni savjetnici budu sugerirali, da ne … težu rijec.

To je uostalom cvrsta logika geostrateških planova i postupaka u situacijama kada se ne radi o izoliranom nego o globalnom sukobu i interesima. Mi nismo nikada bili neki bitniji faktor u toj strateškoj igri i stoga se igra vodila na nacelu da se fakticki podrže oni koji su sposobni da se sami održe ili ih se ne može bitnije promijeniti, a da se ostali prepuste igri sila koje je Zapad probudio i pustio da cetiri godine divljaju na ovom prostoru.

Što se mene licno tice, ja sam od pocetka, kao clan ratnog Predsjedništva i lider opozicije u parlamentu Bosne i Hercegovine, bio protiv toga da se dozvoli ulazak stranih trupa na bosansko tlo, ukoliko one nece imati jasno odredjen i ogranicen mandat i u pogledu ciljeva misije i u pogledu trajanja te misije i u pogledu naših prava prema njima. Kad mi je rahmetli Izetbegovic rekao da on želi da strane trupe dodu, jer ce one navodno morati tada djelovati u korist Vlade, ja sam mu rekao kako je jedino sigurno da one nikada nece djelovati ni u ciju osim u sopstvenu korist i u skladu sa strateškim interesima svojih vlada, a mi bismo morali vidjeti gdje smo mi u tim interesima.

U tim interesima mi smo bili pik zibner i zbog toga smo imali petnaest godina jalove politike, natezanja, obmana i praznog hoda, a da sva ta velika galama, pompa i velike rijeci nisu donijele ništa drugo nego kompliciranje naše situacije. Uvjeren sam da smo za petnaest godina sami mogli da riješimo sve. Ovako nam se historija ponavlja od Berlinskog kongresa do danas svakih cetrdesetak godina, a mi nikada na zelenu granu.

2.1 BIJES MUHAMEDA FILIPOVICA ZBOG INZKOVOG UDARCA REPUBLICI SRPSKOJ

U clanku pod naslovom “OHR – jedna neslavna historija” objavljenom 20. juna 2009. u “Nezavisnim Novinama” Muhamed Filipovic se ponovo, po ko zna koji put, razgolicuje kao izdajnik Bosnjaka, Hrvata i Srba koji Bosnu i Hercegovinu dozivljavaju kao svoju domovinu.

Objavljivanje njegovog clanka u Nezavisnom Novinama je reakcija na ODLUKU OHR-a kojom se ukidaju Zakljuci Narodne skupstine Republike Srpske br. -1-787/09 i br. -1-788/09 doneseni 14 maja 2009. godine. OHR ovom svojom odlukom potvrdjuje da Skupstina RS ne predstavlja suverenu drzavu nego genocidnu tvorevinu RS kojoj se moze legalno nametnuti volja internacionalne zajednice sto je razgoropadilo naseg “akademika” i izdajnika Muhameda Filipovica.

Muhamed Filipovic ocito zaboravlja da su donesene dvije pravosnazne rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a (752 i 757 iz 1992) kojima su Srbija i Crna Gora oznacene i kaznjavane kao agesori na Republiku BiH i presuda Internacionalnog suda pravde kojom se jasno definise da je Srbija odgovorna sto nije sprijecilia genocide u BiH i da su izvsioci genocida institucije genocidne tvorevine Republike Srspke.

Muhamed Filipovic svoj clanak pocinje sa pravoslavnom poslovicom “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE” u kojem svu zuc istresa na medjunarodnu zajednicu kao iskljucivog krivca sto su nas, kako on kaze, stranci gurali iz Jugoslavije njihovim ocjenama Jugoslavije i Srbije. On ide korak dalje i optuzuje Bosnjacku politiku da je pristala da ucestvuje u procesu rusenja Jugoslavije i time uzela ucesce u nasilju koje je eto najvise pogodilo samu Bosnu i Hercegovinu.
2.2 SRBIJA JE PRVA NAPUSTILA JUGOSLOVENSKU FEDERACIJU

Podsjetimo ovdje Muhameda Filipovica da je Miloseviceva Srbija prva izvrsila jednostrano otcjepljenje od Jugoslavije, dakle razbila Jugoslaviju sto je Muhamedu Filipovicu kao akademiku i diplomati vrlo dobro poznato, ali nas “akademik” svjesno zrtvuje integritet svoje licnosti da jos jednom pokusa odraditi stvar za Veliku Srbiju.

Republika BiH nije izasla iz federalno uredjene Jugoslavije sa uspjesnim samoupravnim sistemom kako tvrdi Filipovic u svom clanku nego iz Miloseviceve velike Srbije koju je Milosevic iz politickih razloga zvao Jugoslavijom kako bi obezbjedio legalnost zlocina agresije na Republiku BiH i Republiku Hrvatsku.

Ovo o cemu mi govorimo i vrabci na krovu znaju, ali eto nas akademik i diplomata Muhamed Filipovic toboze ne zna. Godinama razni mediji u BiH, Srbiji i svijetu prenose clanak beogradskog Advokata Srdje Popovica o tome kako je Miloseviceva Srbija prva izvrsila jednostrano otcjepljenje od federalno uredjene Jugoslavije sa uspjesnim samoupravnim sistemom, kako bi to rekao Muhamed Filipovic.

Slijedi zakljucak na kraju toga clanka advokata Popovica:

Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova cinjenica zamagljivana je Miloševicevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio ¨borba protiv separatizma¨. Ta cinjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Miloševic cuva ¨teritorijalni integritet SFRJ¨, a ne vrši agresiju na tudu teritoriju.

Naime, prema clanu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine: ¨Republika Srbije ureduje i obezbjeduje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEÐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEÐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA¨, kao i ¨ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije¨ (¨oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije¨, clan 83 Ustava)

Shodno tome, clanom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvida PRAVO Srbije da, po svojoj volji, ¨poštuje¨ savezne zakone jedino onda ¨kada joj je to u interesu¨. U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula ¨si volam¨ (ako hocu) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim ¨šta hocu¨ onda nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima ureduje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplacuje sopstvene carine itd.. i ukida niz zakona kojima je svrha provodenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Miloševic) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivicna djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

- Kraj citata iz Popovicevog clanka.

Nas “akademik” po ko zna koji put izjednaci okupatore i zrtve okupacije, one koji pocinise zlocin genocida i zrtve genocida sto je bio i jeste jezik cetnika i nihove genocine tvorevine. To je jezik Cerica kada na dzenazi u Potocarima kaze da je u Srebrenici brat ubio brata. To je jezik Alije Izetbegovica kada kaze da se on uvijek borio za ocuvanje Jugoslavije, a ne za njeno rusenje, bez obzira sto je Milosevic davno srusio Titovu Jugoslaviju i pravio “srboslaviju”. Po Muhamedu Filipovicu drzavljani BiH su odgovorni za agresiju od strane Srbije i Crne Gore i za zlocin genocida jer su iskoristili svoje ustavno pravo na samoopredjeljenje i na Referendumu o nezavisnosti izjasnili za suverenu drzavu Republiku BiH i time “rusili Jugoslaviju”.
2.3 CILJ PROJEKTA NIJE BIO DA REPUBLIKU BiH OSTAVE U TITOVOJ JUGOSLAVIJI NEGO U MILOSEVICEVOJ SRBOSLAVIJI

Samo da podsjetimo, cilj izdajnika nije bio da se izadje iz Miloseviceve Jugoslavije (citaj velike Srbije). Sjetimo se prijedloga Alije Izetbegovica o Asimetricnoj Jugoslaviji kojeg su gradjani Republike BiH odlucno odbili. Sjetimo se pregovora dvije godine nakon sto se Srbija otcjepila iz Jugoslovenske federacije koje je u Beogradu Muhamed Filipovic zajedno sa izdajnikom Adilom Zulfikarpasicem vodio sa Milosevicem o “Istorijskom sporazumu Srba i Muslimana” koje su gradjani Republike BiH odbili sa odlucnim “NE”.

U svom clanku, Muhamed Filipovic kaze kako je on na pocetku rata branio legitimnu drzavu, vlast i njene predstavnike i kako “Nazalost, oni nisu branili legalitet i legitimitet svoje vlasti i suverenitet naroda Bosne i Hercegovine, vec su nizom postupaka polako razarali njen suverenitet i odustajali od njihovih osnovnih nacela”.

Mi se slazemo sa njegovom konstatacijom kako su same vlasti, citaj Alija Izatbegovic i izdajnicka bratija, koje su toboze predstavljale interes Bosnjaka i muslimana, unistavale i danas unistavaju legalitet Republike BiH. Ono sto Muhamed Filipovic skriva je to da je on uvijek bio clan tog izdajnickog tima, njihov ambasador i diplomata, njihov specijalni pregovarac sa Milosevicem, clan njihovog tima sa specijalnim zaduzenjem da Bosnjake i muslimane prevodi zedne preko vode.

Muhamed Filipovic nikako da se sjeti da imaju legalne i pravosnazne odluke Savjeta bezbjednosti UN-a o agresiji na Republiku BiH i pravosnazna presuda Internacionalnog suda pravde o genocidu, i da je ustav Republike BiH samo suspendovan i da pod uslovom da genocidni Daytonski ustav ne funkcionise gradjani BiH imaju pravo da vrate svoju Republiku BiH. Jasno je da se Muhamed Filipovic ne bori za legalnost Republike BiH nego za legalnost jedne druge republike, genocidne Republike Srpske.

Ono sto je najtuznije u izdajnickom pohodu Muhameda Filipovica je to da pored ocite izdaje jos uvijek ima onih Bosnjaka i muslimana koji ga vide kao nekoga ko zastupa njihove interese. Nazalost, jos uvijek ima I onih Hrvata koji ne vide da Muhamed Filipovic nije nikada predstavljao interes Bosnjaka i muslimana u BiH nego iskljucivo interes Velike Srbije.

Muhamed Filipovic se u svom clanku sluzi pravoslavnom poslovicom “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE” kao sto se mulimani sluze ajetima Kur’ana. Mi smo zahvalni Muhamedu Filipovicu sto nas je upoznao sa ovom poslovicom jer ga ova poslovica perfektno opisuje. Onog dana kada se rodio Muhamed Filipovic rodilo se veliko zlo Bosnjacima, Hrvatima i Srbima koji Bosnu i Hercegovinu dozivljavaju kao svoju domovinu. O znacenju poslovice ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE mogu se naci informacije na internetu tako sto se u “search engine” ukucaju rijeci ove poslovice.

Slijedi Filipovicev clanak iz nezavisnih novina.

_____________________________________
3. OHR – jedna neslavna historija

Datum: 20.06.2009 21:06

Autor: Muhamed Filipovic, Nezavisne Novine

U našem narodu postoji jedna poslovica koja kaže da ono što loše zapocne ne može dobro da se završi. Ova poslovica može u cjelosti da se primijeni na djelovanje organizacije koja je kod nas poznata pod imenom OHR – Ured visokog predstavnika, cije je povlacenje, nakon jalovih 14 godina njegovog tobožnjeg rada, najavio sam visoki predstavnik za oktobar tekuce godine.

Na ovu instituciju bi se moglo primijeniti još mnogo naših poslovica, ali bi po mom sudu najbliža istini bila ona koja kaže: “Zlo radenje gotovo sudenje.” O cemu se tu uopce radi?

Poznato je da je pisac ovih redova bio uporan u stavu da nam tzv. medjunarodna zajednica, ma šta ko pod tim razumijevao, ni na kakav nacin, barem ne na onakve nacine na kakve se ona do tada miješala u razne svjetske krize, nece donijeti ništa dobro i da bi bilo najbolje da rješenje za probleme koji su nastali pocetkom devedesetih godina treba da nademo mi sami. Ja sam bio tog uvjerenja prvenstveno zbog toga što nisam vidio neke previše duboke i složene probleme koji bi morili našu tadašnju zemlju, a koje ne bismo mogli mi riješiti s nešto vecom dozom odgovornosti prema sudbini gradana i buducnosti generacija koje dolaze, kao što nisam poistovjecivao komunizam u Istocnoj Europi i u Jugoslaviji.

Znao sam vec odavno da Zapad, a posebno Amerika, intenzivno i uspješno, prvenstveno zbog gluposti tadašnjih sovjetskih politicara i njihove nesposobnosti da rješavaju urgentne probleme sovjetskog društva (da su oni bili rješivi dokaz je Kina), mora doci do rušenja komunistickog režima u SSSR i da ce taj proces zapoceti u Berlinu, kao najslabijoj tacki cijelog tog sistema. Znao sam, takoder, da ce se taj proces neselektivno širiti Europom i da ce obuhvatiti i našu zemlju, bez obzira na ogromne razlike u prirodi i nacinu funkcioniranja komunizma u Jugoslaviji i komunistickim zemljama istocnog bloka.

Takoder, bilo mi je jasno da ce rušenje komunizma u Jugoslaviji biti ostvareno putem rušenja same Jugoslavije, jer je stvaranje federalne države, uz samoupravljanje, bilo najvažnije demokratsko dostignuce komunizma u Jugoslaviji, a da ce snage rušenja biti nacionalisticke snage, koje su unutar okvira jugoslovenske demokratij bile razvijene do znatne mjere, kao i da ce odredenu ulogu odigrati i emigrantske snage uz pomoc obavještajnih organizacija zapadnih zemalja.

Znao sam i to sam napisao i predložio odredjene nacine ponašanja nas Bošnjaka, da ce u tim okolnostima Bosna i Hercegovina postati predmet apetita prvenstveno srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji ce odigrati glavnu ulogu u rušenju Jugoslavije, jedan sa stajališta njene dezintegracije i stvaranja “povijesne” Hrvatske, a drugi sa stajališta reducirane reintegracije svih “srpskih zemalja” pod vodstvom Srbije. Kad su se stvari tako i odigrale, nisam bio uopce zadovoljan što sam predvidio tok zbivanja, ali mi je bilo užasno žao što je izostala jedino moguca i racionalna rekacija bošnjacke politike, tj. da odbije ucešce u ovom procesu, koji ce nužno biti nasilan i cije ce nasilje najviše pogoditi Bosnu i Hercegovinu.

Od pocetka, od cuvene Zimmermanove posjete Sarajevu, bio sam protiv toga da nas stranci ocjenama Jugoslavije i Srbije guraju izvan Jugoslavije, a pogotovo da u tome postanemo sateliti Tudmanove antisrpske (Ustav Hrvatske iz 1990. godine je bio jasno antisrpski) i tada skrivene, ali u datom casu sasvim jasne antimuslimanske i antibosanske politike. Nažalost, stvari su se kod nas odigravale upravo kako je to Tudmanu odgovaralo. Bosna i Hercegovina je dopustila da bude uvucena u proces koji joj je sigurno donosio rat, a ništa nije stajalo iza nje.

Kad je rat nastao, kao lojalista ja sam uporno branio legitimnu državu, vlast i njene predstavnike. Nažalost, oni nisu branili legalitet i legitimitet svoje vlasti i suvereniteta naroda Bosne i Hercegovine, vec su nizom postupaka polako razarali njen suverenitet i odustajali od njegovih osnovnih nacela.

Taj proces se odigrao pod vodstvom stranaca i pod okriljem pregovora o miru u Ženevi, koji su bili sve osim pregovori o miru i koji su u stvari bili pregovori o promjenama ustavnog ustrojstva države, uz ignoriranje postupka koji sam Ustav naše države propisuje za sopstvenu promjenu.

Ne želim ovdje sumirati sve to što se odnosi na politiku bosanskog legalnog državnog vodstva, ali moram da kažem da je jedna od najvecih njegovih grešaka bila nekriticki odnos i neosnovano povjerenje u namjere i djelovanje zapadnih sila u Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini.

Znao sam da je osnovni cilj zapadnih sila, a prije svega Frncuske i Velike Britanije, bio da sruše komunisticki režim i da na tlo bivše Jugoslavije uvedu svoje trupe, a da na celo država koje ce nastati iz rušenja bivše države, prije svega na tlo Bosne i Hercegovine, postave garniture poslušnih politicara koji ce ciniti ono što im zapadni savjetnici budu sugerirali, da ne … težu rijec.

To je uostalom cvrsta logika geostrateških planova i postupaka u situacijama kada se ne radi o izoliranom nego o globalnom sukobu i interesima. Mi nismo nikada bili neki bitniji faktor u toj strateškoj igri i stoga se igra vodila na nacelu da se fakticki podrže oni koji su sposobni da se sami održe ili ih se ne može bitnije promijeniti, a da se ostali prepuste igri sila koje je Zapad probudio i pustio da cetiri godine divljaju na ovom prostoru.

Što se mene licno tice, ja sam od pocetka, kao clan ratnog Predsjedništva i lider opozicije u parlamentu Bosne i Hercegovine, bio protiv toga da se dozvoli ulazak stranih trupa na bosansko tlo, ukoliko one nece imati jasno odredjen i ogranicen mandat i u pogledu ciljeva misije i u pogledu trajanja te misije i u pogledu naših prava prema njima. Kad mi je rahmetli Izetbegovic rekao da on želi da strane trupe dodu, jer ce one navodno morati tada djelovati u korist Vlade, ja sam mu rekao kako je jedino sigurno da one nikada nece djelovati ni u ciju osim u sopstvenu korist i u skladu sa strateškim interesima svojih vlada, a mi bismo morali vidjeti gdje smo mi u tim interesima.

U tim interesima mi smo bili pik zibner i zbog toga smo imali petnaest godina jalove politike, natezanja, obmana i praznog hoda, a da sva ta velika galama, pompa i velike rijeci nisu donijele ništa drugo nego kompliciranje naše situacije. Uvjeren sam da smo za petnaest godina sami mogli da riješimo sve. Ovako nam se historija ponavlja od Berlinskog kongresa do danas svakih cetrdesetak godina, a mi nikada na zelenu granu.

Efendija Cerić

Efendija Cerić

THE END

Tomislav Dretar u Hrvatskoj ne valja ništa a u Francuskoj njegove knjige služe za studij francuskog jezika

francuskaLa Réussite sur Mesure
Le spécialiste du soutien scolaire et des cours particuliers à domicile.
Cours de maths, cours d’anglais, cours de français, aide aux devoirs…

Espace Perso

Enseignant
Client Oubli ?

Cours Particuliers
Formations Adultes
Portail pédagogique
Je dépose mon CV
Présentation |
Les formules |
Processus de recrutement |
Nos enseignants |
La méthode |
Nos tarifs |
Engagements qualité |

Inscription -50% du 1er décembre au 10 décembre 2009 inclus

Soutien scolaire

10 ans d’expérience
20 000 familles témoignent
Début des cours sous 2 à 5 jours

Renseignements et inscriptions

Appel gratuit depuis un poste fixe
KeepSchool vous rappelle
Rappel gratuit et immédiat
Demande de documentation
Gratuit et sans engagement
Inscription en ligne
Inscription valable à vie
Votre demande personnalisée

Cours particuliers dans toute la France
Enseignants et Agences à proximité

Recrutement
Accueil enseignant
Offres disponibles
Je dépose mon CV
Guide recrutement
Nos offres d’emploi
CE et Collectivités
Avantage CE
ASE
Sport Etudes

KeepSchool est un organisme de cours particuliers à domicile certifié ISO 9001 pour son activité de soutien scolaire et agréé par l’Etat dans le cadre de la loi n° 2005-841 du 26 juillet 2005 relative au développement du service à la personne.

Douleur, Rhapsodie Tsigane

Fiche descriptive du livre DOULEUR, RHAPSODIE TSIGANE sélectionné par KeepSchool dans la catégorie Poésie : << Retour
Auteur : TOMISLAV DRETAR
Edité par : CHLOE DES LYS
Date de parution : 01/06/2007

KeepSchool est un organisme de cours particuliers à domicile. Pour plus de renseignements, contactez l’un de nos conseillers pédagogiques au 0800 500 777, ou par l’intermédiaire du formulaire de demande de documentation ci-dessous :
Pourquoi choisir KeepSchool

L’enseignant le plus adapté à votre enfant
Notre méthode et tous les outils pour sa réussite
Un service certifié qualité pour toute la famille
Pour un conseil gratuit et personnalisé, appelez le ou complétez le formulaire ci-dessous :

KeepSchool : comment ça marche ?

1-Votre conseiller pédagogique analyse votre besoin 2- Nous sélectionnons sur mesure votre enseignant 3- Vous avez accès à un suivi régulier des cours 4- Nous faisons avec vous le bilan des progrès effectués

Obtenez gratuitement des informations personnalisées !
Pour cela, c’est simple et rapide,
entrez vos coordonnées :
(Etape 1 sur 2)
Inscription -50% du 1er décembre au 10 décembre 2009 inclus
ou contactez nous :
Rappel gratuit et immédiat
Vous êtes :
Votre prénom :
Votre nom :
Tél. : (ex : 0102030405)
Email : (ex : nom@domaine.fr)
Code Postal :

Plan du site | Votre avis sur le site | Qui-sommes-nous ? | Contact | CGS | Mentions Légales | Presse | Partenaires | Adiscos formations | Séjours linguistiques | Cours-de | Nachhilfe | Nachhilfe Berlin |
cours anglais | cours math | cours français | Prépa Bac | Prépa Brevet | Prépa Concour | révision examen | programme scolaire | Déroulement cours particuliers | Job étudiant | Ecoles, collèges, lycées | Mots clés
NosBamBins.com | Accouchement | Professeurs KeepSchool | Filières d’orientation | Livres |
Copyright © 2000-2009 KeepSchool

Copyright © Tomislav Dretar
Blog Jednog Pjesnika

Built on Notes Blog Core
Powered by WordPress