Proza u izboru Tomislava Dretara

Arif Ključanin – T O – Novela

Arif Ključanin

T O

To mu se prvo pojavilo iza desnog uha, tamo gdje se uvijek po navici češe kad je u kakvoj nedoumici. Opipavao je To kao sasvim malu oteklinu, a opet nekako dovoljno veliku da ga smeta, jer Munib Prka se u zadnje vrijeme često češao iz desnog uha. Prvih dan/dva nije Tome obraćao neku osobitu pozornost. Sjetio bi se Toga tek kad bi se počešao jer To bijaše izraslo baš na putanji prstiju. A onda, tko će ga znati zašto, Tome je počeo posvećivati sve više i više pažnje. Ujutro, nakon brijanja pokušavao je u ogledalu vidjeti kako To izgleda. Desnom je rukom savijao ušnu školjku koliko god je mogao i okretao je glavu prema ogledalu, ali To je uvijek nekako ostajalo izvan vidnog polja.

Xavier Deutsch, belgijski pisac : “Ukrajina i zloduh” , novela u prijevodu Tomislava Dretara

XAVIER~1

Ukrajinski zakoni ne zabranjuju policajcima prakticirati religiju , a to je ono što konvenira Samuelu Adamovskom , trećem inspektoru istražnog biroa u Berdansku , na obali Azovskog mora . Utorak , sam je rub jeseni : sve je kaljavo , vide se divlje guske u jatima prelijetati prema ekvatoru, a nebo prosipa po čitavom Kavkazu sitne kiše kao prethodnicu , bez uvjerenja , da bi se sve složilo s bilježnicom zaduženja .

ARIF KLJUČANIN: AHMEDOV SAHAN – novela

tepsija od bakra-cijela

Hiljadu devestodvadesete godine u ranu jesen kada pucaju ljuske na orasima oko Ključanina čardaka, nana Fatima pela se strmim basamacima na gornji kat noseći skroman miraz u suhim rukama jer rat tek što je minuo: nekoliko ćaršafa , vezene store i jedan stari bakreni sahan. Dvije niske dukata dido je Salih dobio dan ranije od naninog oca i već su bile spremljene na sigurno mjesto gdje ih niko pronaći neće pa ni sam dido Salih dok dobro ne razmisli. Što god on mislio teško breme vremena koje se neumitno valjalo prema ovom čardaku izbjeći neće. U novom ratu izgorit će čardak, didu Saliha četnici će zaklati koncem 1941., a od četiri sina koje će nana roditi samo će dvojica preživjeti rat, moj otac Omer gluh od granata i slijepi amidža Šerif kome je jedna nesretna bomba izbila oči, a dukati će iz onih sakritih niski, jedan po jedan, završavati u pohlepnim rukama crnoberzijanaca za pljesnivo brašno i užeglo ulje.

Arif Ključanin: AHMED I FUKARA

Kad je neki Arslan beg došao za kapetana kobaške tvrđave, fukari se crno pisalo, kaže priča Fehima Rose. Onog nesretnika što se utopio dan prije svečanog otvaranja pontonskog mosta preko Save. Svjedokom priče je Tonča Majer što je nekako preživio poslijeratno čerupanje folksdoječera po Slavoniji i Posavini i uspio pobjeći u Njemačku [...]

Arif Ključanin: BUNA – ELEAZAROVO OKO

Arif Ključanin: BUNA – ELEAZAROVO OKO/Rivière Buna – L’oeil d’Eléazar – Traduction – Tomislav Dretar

Moj susret sa Bunom bio je strašan. Bio je to susret sa sveotkrivajućim Eleazarovim okom, nakon čega niko više ne ostaje sretan na isti način. Zadovoljstva, ambicije i nade postaju nestalne i lomljive poput paučine, kao u onoj čudnovatoj pripovjedci Leonida Andrejeva, u kojoj junakove oči, nakon dva dana provedenih u grobu, postaju strašnim izvorom spoznaje tragičnog smisla egzistencije. Znanja o životu i iskustva koja sam donio sa sobom, u čiju vrijednost nikada ranije nisam ozbiljno posumnjao, ispala su kroz moje oči, kao bezvrijedan sitniš kroz razdrt džep, u hladni bezdan vrela i tonula, tonula, tonula…

Arif Ključanin:AHMED I DAVANJE

Ibn-Rushd

AHMED I DAVANJE

Prema kazivanju nane Fatime nakon prevrata 1918. došlo je skoro do raskola u predanoj i marljivoj porodici Mešanovića i to zbog jedne priče nespretno ispričane u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Lako su prodeverali, pričala je, pohlepu i okrutnost

Svjedoci kažu da je do duela došlo odmah nakon što je Učo došao i sjeo, da je bio kratak i tako neugodan da bi većina odmah ustala i otišla da nije bilo one gomile toplih i mirisnih pečenih krompira, a i ona pletenka rakije što je kružila među okupljenim nije bila za baciti.  Nana Fatima znala je za tri vezije ispričane priče te zimske noći,”… a ima ih još” – zabrinuto je vrtila mršavom glavom pa joj se jedan nemiran pramen sijede kose oteo stisku ukosnice i provirio na naboranom čelu odmah ispod šarenih svilenih cvjetića sa ruba kerane šamije. “Ima, ali ih nemojte slušati. Pogotovu ne one koji dolaze iz ciganske mahale – nema toga što oni ne bi okrenuli na šegu, dao im blagi Alah dukat za svaku istinitu riječ.” Prva verzija te priče potiče od Muharema iz Kazića, a zvali su ga Šuco jer se iz rata vratio šepajući,

Arif Ključanin: LE VOEU D’EBU DAOUD

Aziz_efendimuhammad_alayhi_ssalam_thumb

Ebu Daoud Omar ibn al-Sathir ibn Sadi, le célèbre collectionneur et savant de hadiths, nommé encore al-Kifti soit Es-Sidjistani était dans sa jeunesse quelqu’un très têtu et capricieux. Presque depuis sa naissance son caractère lourd a mortifié, chacun se trouvant dans son environnement, comme un lourd fardeau. Tant qu’il, avec le temps devenait plus âgé, et plus prenait-il la conscience de la richesse, de la réputation et de la puissance de son père, les conséquences de ses espiègleries et des fourberies deviennent de plus en plus graves.

ARIF KLJUČANIN – AHMED I ZMIJA – Novela iz Priča o Ahmedu

ARIF KLJUČANIN – AHMED I ZMIJA – Novela iz Priča o Ahmedu
AHMED I ZMIJA

Ljudska psiha dubok je i mračan bunar u kome je pohranjeno mnogo tajni koje nikada otkriti nećemo. A te tajne ljudske duše nikad ne umiru i često nas u teškim snovima pohode pa ili nas na smrt prepadnu pa se budimo u strahu oznojeni, ili nas začudi neobjašnjiv i sasvim nadnaravni ritam snoviđenja gdje nam se obraćaju mrtvi, čudne i neobične prikaze, krilati konji, jeleni koji pričaju, labudovi, kukci dugih ticala, s krilima ili bez krila; krećemo se kao da lebdimo tim tajanstvenim svjetom sjena okruženi neobičnim predmetima, svim onim mogućm i nemogućim što uz jutarnju kahvu brbljive kone pričaju u povjerenju jedna drugoj, pa kažu “svašta” vrteći začuđeno glavama ili se, pak, pitaju “Što bi to moglo značiti?” Možda će katkad zaviriti u kakvu sanjaricu, jednu od onih debelih i starih knjiga što ih oni koji udahnuše zavodljiv miris nauke s podsmjehom zaobilaze.

Zmija!

Charles Baudelaire u prijevodu Tomislava Dretara

Charles Baudelaire u prijevodu Tomislava Dretara
Razorenje1
Oko mene neprekidno Demon kruži;
oko mene zrak neopipljivi pliva;
Ja ga gutam i ćutim dok moja pluća prži
I ispunjava ih pohota vječito kriva.
Katkada on uzme, znajući za moju ljubav za Umjetnost,
Najzavodljiviji oblik žena,
I, uz posebne izgovore žalosti,
Navikava moje usne kazivanja besramna.
On me zavodi tako, od pogleda Božjeg daleko nekud,
Zadihanog i skršenog od umora, posred
Polja Dosade, dubokih i pustih,
I u moje razrogačene oči baca miješanja
odjeće prljave, rana otvorenih
I krvareći stroj Razorenja!

ARIF KLJUČANIN: PEGLA

ARIF KLJUČANIN: PEGLA

Od prvog susreta, kad ju je pokupio na kiši pred Gimnazijom u Mostaru, Razija je zatvarala vrata od auta kao da su tuđa. Ako bi koji dan i mogao proći bez svađe to zatvaranje auta osiguravalo je uobičajeni kontinuitet . Sad, nakon dvadeset i pet godina braka, izjurila je na semaforu i ostavila ih širom otvorena i ljutito odgegala niz ulicu i to samo zato što joj je rekao da malo sačeka sa tom novom peglom. Avdo je morao izaći iz auta da ih zatvori dok su ostali vozači iza njega bijesno trubili i mahali prijeteći iza prašnjavih šoferšajbi. “E, sad je dosta! “ – mrmljao je dajući gas. Skrenuo je u sljedeću ulicu i ugasio auto. Savršeno je osjećao da je sada konačno sve gotovo. Sve!