Blog Jednog Pjesnika
Proza u izboru Tomislava Dretara
Dominique Sorrente:Sorentinski fragmenti
Jul 7th
Dominiqua Sorrentea upoznao sam u lipnju 2008. godine na
Internacionalnom festivalu poezije u Namuru.
On je Pjesnik koji čuje u riječima ono što malo pjesnika zna čuti na s
vojim putovanjima svijetom. Riječi koje se pokazuju uvijek novima.
Reklo bi se da svaki put jedna te ista riječ upućena drugima postaje
novorođenče, stvoreno dušom hodočasnika
Roman “Dezerter” umjetničko protu-ratno svjedočenje
Jun 29th
Roman “Dezerter” umjetničko protu-ratno svjedočenje
Iz upravo objavljenog drugog izdanja romana DEZERTER anonimnog autora Drs. Živago, čiji sam jedan ulomak već bio najavio na ovim stranicama predlažem Vam jednu umjetničku sliku rata, anti-ratnu toliko da ju vrijedi zapamtiti za do kraja života…Eda rata ne bi bilo…
Arif Ključanin – Krava ili Ahmed pod orahom – pripovijetka iz zbirke “Priče o Ahmedu”
Jun 22nd
Arif Ključanin – Krava ili Ahmed pod orahom – pripovijetka iz zbirke “Priče o Ahmedu”
Ima jedna priča o Ahmedu koja na početku kaže kako je Hadžisejdićima mlada Ibrinica iz Dubočca donijela u miraz dobru kravu; svijetlih rogova , sjajne dlake, a davala je 10 litara mlijeka na dan. Čak i u travnju kad stožine ogole i nestane snijega po sjenicima, a mrazevi ne daju travi da krene iz studene zemlje da bi gladni hajvani imali što pasti. Mustafinca, Ibrina majka zavoli kravu više no nevjestu i često bi sama prošetala s kravom kroz čaršiju do pašnjaka samo da se vidi da i oni imaju što svijetu pokazati, a ne samo onaj par starih izrađenih volova. A daće dragi Bog da će tele biti muško pa bi mogli za godinu dvije i sa mladim bikom njive orati. A kad bi je neko od mlađih dotjero sa livade Mustafinica bi joj odmah vodu nosila i tepalo joj kao najdražem djetetu i dlaku joj milovala glatku. I sve joj se činilo da im je napokon krenulo u životu, neće biti više gladi u njenoj kući. Jedino se dvoumila se da li da joj nadjene ime Bila zbog one njene svijetle dlake ili Juna, kako su im se zvala sve njihove ranije krave. A ono „sve“ bile su i slovom i brojkom dvije mršave buše. Prva, koju je ona sa sobom dovela u miraz, bila je već stara, jednog slomljenog roga i jedva je izdržala tri godine, a onda ju moraše zaklati da ne krepa i da tako izgube i ono malo starog mesa na njenim kostima.
Dr. S. Živago: DEZERTER – ro m a n
Jun 18th
Dr. S. Živago
DEZERTER
ro m a n
Dr. S. Živago
DEZERTER
Kontakt:
drs.zivago@hotmail.com
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
www.dezerter.ba
Svaka sličnost sa stvarnim događajima i ličnostima
je sasvim slučajna.
5
DEZERTER
UMJESTO UVODA ili MOJ OBRAČUN SA NJIMA
(pozajmljeni naslov moga duhovnog vođe, i kasno prepoznate ljubavi)
Ovaj roman nastao je prije 400 dana iz bijesa, nemoći i
ljubavi. Od tada je bio na probnom čitanju kod raznih izdavačkih
(čitaj religijskih) stupova morala svih naših naroda i narodnosti,
kako bi to rekle komunjare.
Jednima je smetalo što hodža nakon
Arif Ključanin: Priče o Ahmedu
Jun 14th
Arif Ključanin:
Ahmed i nesreća
Kobaški Kazići, vitki i mršavi ljudi, dobri i dragi prijatelji, depresivni i euforični istovremeno, jer im je srce veće od pameti.“ A srce je ono što najviše vrijedi u čovjeka“, jednom je davno rekao učeni Ahmed. Zato nije slučajno što baš ti srčani ljudi baštine puno priča o Ahmedu u kojima je srce glavni junak.
Moj rahmetli tetak, Mujo Kazić, jako je volio onu o ljubavnoj nesreći koja je davno jednom mučila nekog mladog Fadilagu Omeragića iz Omeragića.
Njega su po ondašnjim običajima, kaže priča, njegovi oženili za neku bogatu begovicu Dizdarušu koja mu donese u miraz pola Motajice i srmom optočen sanduk niski dukata. A bila je i lijepa ta beguša da je i to ostalo zabilježeno u memoriji starih kobaskih priča. Ali džaba muškoj pameti sve to kad je srce neće i nemože. Tako je odmah nakon bogate svadbe, kojoj bijahu nazočni svi viđeniji ljudi kadiluka pa čak i sam beg Musabeg Kapetanović, izaslanik paše travničkoga, mladi i nesretni Fadil aga počeo odlaziti od kuće, ko biva poslovno. Najčešče je jahao do Kobaša gdje se na veliko tesala građa iz nepreglednih šuma motajičkih, koje mu u miraz donese njegova lijepa druga neljubljena. Nije on brojao klqde otesane, ni sate nadničara, veù je pravo jahao do Hajrudinove kahvane pokraj hana i pio mehku rakiju šljivovicu koja je tako godila njegovoj nesretnoj duši.
Arif Ključanin: S v j e t l o s t
Jun 9th
Arif Ključanin: S v j e t l o s t
Kad je Budni stigao u naše selo bila je prošla ponoć, ali se nebo s one strene gdje je ušao zarilo kao obzorje. Mnogo je toga iz života Budnoga dodala mašta onih koji su tražili uzor kojeg srce razumije, ali ovo je istina, jer vidjela sam to svjetlo koje opija vlastitim očima. Nisam taj dan, dan uoči moga vjenčanja, mogla spavati od uzbuđenja i sad su mi još svježa sjećanja na strahove i strepnje koje su tada morile moju mladu dušu. Jedan od naših, mislim da se zvao Chitto, donio je vijest o dolasku Budnog kasno popodne i većina odraslih čekala je oko velike vatre u središtu sela, odmah ispod stijene gdje je kažu nekad izvirao potok, ali je voda već odavno usahla i ostala je samo gola udubina pokrita prašnjavim kamenjem u kojoj je bilo vode tek za velikih kiša i koja bi tu ostajala kratko, jedva nekoliko dana. Korito potoka koji je nekoć djelio selo bilo je odavno već zasuto i korišteno kao put. Davno je to bilo i većinu sam imena već odavno zaboravila.
Arif Ključanin: CRNI LABUD – pripovijetka
Jun 1st
Arif Ključanin: CRNI LABUD – pripovijetka
Mala vodoinstalaterska radionica BLACK SWAN PLUMBERS smjestena je u drugom redu zgrada industrijske zone na Penrosu, tik uz zeljeznicku prugu, na broju 122, uvijek prometnog, Great Soout Roda. Broj 122 djeli desetak razlicitih radionica i izlozbeno/prodajnih firmi smjestenih u dugom nizu u pregradjenom prostoru nekog bivseg skladista do kojih vodi sirok razrovan put. Na ulazu, saren kao ikonostas, stoji visok pano sa logoima firmi. Pri dnu panoa, u lijevom kutu, ispod naziva Black swan plumbers, u veoma prostoj maniri nacrtana je vodovodna slavina iz koje tanak mlaz vode curi u otvorena usta crnog labuda pomalo nezgrapno ispruzenog vrata. Zapravo, da nema naslova firme, vjerojatno bi svako u crtezu prije vidio gusku nego tu veliku plemenitu pticu dugoga vrata.
Leila Houari: Berenikina sjena – Arapska frankofona književnost – prijevod: Tomislav Dretar
May 21st
Berenikina sjena
Aiša
Po jednom telegramu Aiša je iznenadno otišla u Maroko. Njen bivši muž bio je ubijen udarcem noža u jednoj tuči.
Obitelj, veoma siromašna nije mogla nastaviti brinuti se za njenog sina, sad kad je otac bio mrtav.
Arif KLJUČANIN: ŽIVOTINJA – pripovijetka
May 6th
na-jugu-ljiljani-omot_jpg-gmail Arif Ključanin ŽIVOTINJA Na početku duge i vlažne aucklandske jeseni, dvijetisućite, srce inženjera Tahira pokušalo je odustati. Tek tako, iz čista mira. Ostale su mu u sjećanju brojne pomalo haotične slike iz kola hitne pomoći, bol u grudima, snažan strah da umire, šištanje u maski za kisik koju su mu nabili na lice, i
EBU DAVUDOV ZAVJET
Jan 15th
EBU DAVUDOV ZAVJET
Ebu Davud Omar ibn al-Sathir ibn Sadi čuveni sakupljač i poznavalac hadisa, koga još zvahu i al-Kifti ili Es-Sidžistani, bio je u mladosti neobično svojeglav i obijestan. Gotovo od rođenja njegova teška narav kao nepodnošljiv teret morila je svakoga tko se našao u njegovoj blizini. Što je s vremenom bivao sve stariji i snažniji, i sve svjesniji ugleda, bogatstva i moći svojega oca, posljedice njegovih nestašluka i psina postajahu sve teže i teže.
U početku otac Ebu Davudov mišljaše da mu sin ima hrabrost i sračanost ratnika jer do njega dopirahu samo djelići uljepšanih njegovih zgoda, a ne prava istina o sinu. Kasnije, i iz tako uljepšanih priča, zaključi da je došlo vrijeme da se mlada krv ohladi i pošalje ga sa slugama i novim stadom na daleke pašnjake uz rubove pustinje An-Nafud.
