Dominique Sorrente:Sorentinski fragmenti

Mes amis les poètes du monde – Moji prijatelji pjesnici
svijeta:

Dominique Sorrente – de Marseille

 

 

Dominique Sorrente

Dominiqua Sorrentea upoznao sam u lipnju 2008. godine na                                      

Internacionalnom festivalu poezije u Namuru.

On je Pjesnik koji čuje u riječima ono što malo pjesnika zna čuti na s

vojim putovanjima svijetom. Riječi koje se pokazuju uvijek novima.                                                              

Reklo bi se da svaki put jedna te ista riječ upućena drugima postaje

novorođenče, stvoreno dušom hodočasnika. 

                          
PhotoDS.JPG

Derrière les volets gris            -                 Iza sivih žaluzina

Autrefois, la terre était la terre qui emporte tout sur son passage, et la terre passait.

Demain, si proche, n’est-ce pas la terre,elle-même, qui est emportée ?

Je voudrais ici sur parole ne pas être cru.

*

Nekada, zemlja bijaše zemlja koja sve  poražava

pri svom prolasku,i zemlja prolažaše.

Sutradan, tako skoro, nije li i zemlja sama,ta koja je poražena?            

Želio bih tu svojoj riječi  ne biti  vjerovnik.             

Et sur parole encore.

Les vraies questions: celles qui s’ouvrent à la lumière et glissent sous la porte, au matin.

Les vraies réponses : celles qui savent dans un fossé du soir perdre leur temps.                                                           

*

I o riječi još.

Prava pitanja: ona koja se na svjetlosti otvaraju i u jutro, kliznu ispod vrata.

Pravi odgovori: oni koji znaju u jami večeri svoje           

gubiti vrijeme

Je plaide pour des utilités sans gloire et sans armure,

celle des bulles de savon, par exemple.

Elles, du moins, savent s’envoler en demandant : quelle est l’utilité de vos utilités ?

Et il n’est pas nécessaire de chercher à les retenir.

*

Ja zastupam korisnosti bez slave i zaštitne s vrhe,  primjerice, mjehuri sapuna.                                                                                              

Oni, barem, znaju odletjeti pitajući: koja je korisnost od vaših korisnosti?

I nepotrebno je  nastojati zadržavati njih.

Sur la fenêtre, une déesse à la cognée.

Sa mémoire a fermé les portes à double tour,

pour s’endormir dans la fontaine. Là, je bois comme j’écris.

D’une gorgée à l’autre, remontant vers
le signe d’abondance, sous le paraphe des orangers.

*

Na prozoru, božica s dunjom.     

Njeno je pamćenje dvaput zaključalo vrata, da bi zaspalo u fontani.  Ondje, ja pijem kaošto pišem.    

Od gutljaja do gutljaja, 
napredujući prema znaku obilja, pod parafom narančara.

Le monde : tu peux l’appeler ainsi sous l’acacia qui dure.

Il est fait d’étoiles filantes et de mousses, de fourmis
et d’anges gardiens,

de rues ouvrant sur des fleuves, de limites
et de franchissements.

Une partition qui se donne à portée
du premier regard innocent venu.

*

Svijet: ti ga  tako zvati možeš pod akacijom
koja opstaje.

Ona je od zvijezda padalica i mahovine,
mrava i anđela čuvara,

ulica koje izlaze na rijeke,  ograničenja 
i  prekoračenja.

Jedna dionica koja je na dometu 
prvog  pridošlog  nedužnog pogleda.

J’aime les yeux qui demandent ce qu’ils savent déjà.

Comme une promesse faisant retour.

*

Ja volim oči koje pitaju ono što već znaju.

Kao obećanje pri povratku. 

Cette limite inconnue qui nous raconte, jour après jour.

Ce chant lacunaire où nous tentons des bribes,
avec nos gorges d’assoiffés.

*

To nepoznato ograničenje koje nam priča,
iz dana u dan.

Taj šupljikavi pjev gdje oprobavamo  
mrvice, svojim ožednjelim  grlima.

Dommage parfois de ne pas savoir saluer
à sa juste valeur d’oiseau divin

un geste de sportivité au milieu des roses.

Comme refermer en plein soleil les volets gris
pour libérer le paysage.

*

Šteta je katkad ne znati pozdraviti ju u  
njenoj punoj vrijednosti

božanske ptice jednu sportsku gestu u sred ruža.

Kao zatvoriti na suncu sive žaluzine
da bi se  krajolik oslobodio.

©Dominique Sorrente;
®Prijevod na hrvatski – Tomislav Dretar

 

 

 

Avec la permission d’auteur pris de la page: http://www.scriptorium-marseille.fr/archive/2008/08/27/inedits-sorrentins.html e traduit en croate par Tompislav Dretar, à Bruxelles, le 06 juillet 2009

 

S autorovia dopuštenjem skinuto sa stranice: http://www.scriptorium-marseille.fr/archive/2008/08/27/inedits-sorrentins.html i prevedeno od Tomislava Dretara, u Bruxellesu, 6. srpnja 2009. g.

 

 


DOM BRAN
” J’ évite de faire les choses à moitié; je préfère ne pas les faire entièrement.”
“C’est en nous regardant longuement droit dans les yeux que nous nous sommes reconnu un urgent besoin de mettre des lunettes.”
” Qui ne connaît dans ses connaissances une catastrophe ambulante ?”

 

 

Dominique Sorrente

Post a comment

Copyright © Tomislav Dretar
Blog Jednog Pjesnika

Built on Notes Blog Core
Powered by WordPress