Blog Jednog Pjesnika
Nema te više Alija ali srećom Sabahudin je još tu
U ovim našim mrklinama ponekad bljesne pokoja iskra i, ma kako malena bila i nejaka da rastjera mrak, ipak bar pokaže da je mrak svuda oko nas. Iskra na iskru eto svjetla od Istoka… Bio je jednom tako jedan Alija, Alija Kebo u Mostaru koji je razgonio mrak odasvud, a naročito iz ljudskih duša i umova. Nije bio nikakav borac s puškom niti oštrim jezikom nego je jednostavno bio – DOBAR ČOVJEK. Otišao nam je Alija ali nije umro sav. Ostali su drugi da bljeskaju u tami da vide u drugom čovjeku čovjeka, a ne neku od njegovih funkcija u političkom svijetu. Radi se o podsjećanju na Sabahudina Hadžialića koji se osmjelio zaiskriti usred tame SDA-ovsko-HDZ-ovske i dvojici bosanskohercegovačkih pisaca-Hrvata objaviti knjige onda kad se nije smjelo biti prijatelj s pripadnikom druge nacije.
Naravno zato žalim što nema više Alije da pomogne da se svjetlost rađa sa Suncem na Istoku. Bez obzira koje vjere bilo Sunce je Božje i uvijek nam s Istoka dolazi. Lahka Ti zemlja bila Tvoja Hercegovačka moj prijatelju Alija Kebo!
I hvala Tebi Sabahudine što donese sabahom sunca s Istoka u mračne gudure naše. Hvala Ti u ime hrvatske književnosti u Bosni, a i Hercegovini!
Rahmetli Alija u društvu sa Sabahudinom Hadžialićem
Junak naše najnovije serije na FaceBooku – Kraljeve Mošnje
Književnik Viktor Dundović
CASOPIS MOST…BROJ 125 (214)..SEPTEMBAR/RUJAN 2007.g.
| Print article | This entry was posted by Tomislav Dretar on May 20, 2009 at 5:58 pm, and is filed under Crtice, Moji Razlozi, Članci. Follow any responses to this post through RSS 2.0. You can leave a response or trackback from your own site. |









