Posavski Hrvati su po Tuđmanu prodani velikosrpskoj kamarili. Bio sam u Zagrebu u noći mjeseca rujna 1992.
godine kad je stigao vlak s bojovnicima iz Bosanske posavine koji su izvikivali, Ljudi! Posavina nije pala - Posavina je prodana! Tuđman nas je izdao! Tuđman nas je prodao. Vojna policija ih je čekala. Takvi su odmah hvatani i odvođeni nekamo u unutrašnjost kolodvora. Ja sam to gledao i slušao s hotelskog prozora . Nisam bio u Palas hotelu već u onom drugom s druge strane spomenika Kralja Tomislava. Sutradan ujutro , a ni prekosutra nisam o tome našao u novinama ništa, osim naslova “Posavina je pala! Suprotno od onoga što su bojovnici izvikivali. Mislim da je to bilo 10. rujna 1992. Može se provjeriti u knjizi gostiju. Danas ih više ne mogu varati prodavači magle iz Tuđmanovog butika.
Preuzeto s portala http://www.domaljevac.com/bih/bosnaihercegovina4/obmanehdzbih/index.html
Tooltipp

Obmane javnosti iz radionice HDZ BiH

Otvoreno o HDZ-u BiH

Covicevi pritisci i metode oko ujedinjenja dva HDZ-a.

Piše: Ljudevit Posavski
Gospodo draga ne živimo više u jednopartijskom sustavu. Ne postoje kod nas više režimi koji svojom strahovladom teroriziraju nevješt narod. Ali postoje tragovi boljševičkih metoda zastrašivanja naroda i nametanja svojih mišljenja služeći se najjeftinijim metodama javne promidžbe kojima se javnosti želi nametnuti jasan stav.
Takve metode već duže vrijeme provodi HDZ BiH na čelu sa Draganom Čovićem. Čovjekom protiv kojeg je podignuto više optužnica nego što on ima godina staža u HDZ-u. Osoba prema kojoj je i predsjednik Tuđman imao rezerviran stav s obzirom na njegov kriminalni dosije s kojim je tadašnji predsjednik RH raspolagao.
Da mu sada ne nabijamo na nos njegov projugoslovenski stav u vremenu kada su njegovi sadašnji politički oponenti iz reda hrvatskog naroda već dobrano bili u redovima HDZ-a, ili to što je bio jedan od zadnjih Hrvata koji se potpisivao ćirilicom. To su mu epitafi za neku drugu temu.
U ovom članku pozabavit ćemo se malo njegovim pritiscima i metodama oko ujedinjenja dva HDZ-a.
Realno, kada čovjek pogleda, dva HDZ-a i ne trebaju postojati. Izvorna politika HDZ je u ovim povijesnim okolnostima hrvatskom narodu možda i najprihvatljivija, ne omalovažavajući ostale hrvatske stranke, ako govorimo u kontekstu svehrvatskog nacionalnog pokreta. Neriješeno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH traži od hrvatskog naroda da se veže uz jedan ovakav pokret kako bi u doista zamršenoj BH situaciji hrvatskom narodu osigurao pravo na jednakost i ravnopravnost.
Međutim, onog dana kada je HDZ BiH prestao biti svehrvatski pokret, kada je svoju politiku usmjerio na jedan drugi kolosjek, tada je prerastao u jednu lokalnu stranku koja je izgubila svoju prvobitnu ulogu.
U početku je HDZ BiH imao plebiscitarnu potporu hrvatskog naroda u BiH. Bit ću neprecizan, ali i slobodan reći da je HDZ kao svehrvatski pokret u početku 90-tih godina osvajao povjerenje 90% i više hrvatskog naroda. Kako je prestajao biti pokret i kako je „postupno“ definirao svoju politiku uskih interesa to je sve manje imao potporu hrvatskog naroda na izborima u BiH. Tako da danas HDZ BiH nema veću potporu od 25% upisanih birača u biračke spiskove.
Zbog očite političke stranputice HDZ-a BiH oponenti takve politike pokušavali su i još uvijek pokušavaju kroz druge političke opcije reći takvoj politice „NE“, jer hrvatski narod u Bosni i Hercegovini zaslužuje bolje.
Međutim od samog početka svi centri financijske moći, suverenitet nad medijskim prostorom i što sve već ne su u rukama jedne strahovladajuće politike kojom i danas upravlja Dragan Čović.
Ljudi okupljeni oko HDZ1990 su u toj stranci prepoznali šansu da kroz njenu afirmaciju HDZ-u vrate dostojanstvo, da iz svojevremenog pokreta za opstojnost hrvatskog naroda izbace šljam koji je očito skrenuo s ideje izvornog HDZ-a.
Ta ideja HDZ-a1990 u početku nije shvaćena ozbiljno od strane Dragana Čovića i nije joj davao puno značaja. Tek kasnije, kada su izborni rezultati pokazali da će HDZ1990 postati pravi konkurent HDZ-u BiH, Čoviću je odaslana jasna poruka da mu se tron ozbiljno uzdrmao.
Poslije jedne tako velike izgubljene bitke HDZ BiH na čelu sa Čovićem vidi samo jednog neprijatelja, a to je HDZ1990. Čak im je i jedan Dodik postao prijatelj i saveznik nebi li ostvarili svoje interese. Čisti apsurd.
HDZ BiH bez obzira što je pojedinačno najjača hrvatska stranka nema mandat sebi uzimati za pravo da u bilo kakvim pregovorima suvereno predstavlja hrvatski narod. Pogotovo ako se ti pregovori vode vanistitucionalno što je samo po sebi nelegitimno i ne odražava stav niti polovine hrvatskog naroda, a kamoli njegove većine.
Glede narečenog Čović sada na sve načine pokušava eliminirati HDZ1990 kao jedinu realnu prijetnju u provođenju njegovih ideja. Pa u cilju toga služi se svakojakim metodama, od onih koje su poprilično neozbiljne i djetinjaste pa sve do uistinu krupnih smicalica koje su već provjerene u raznim mašinerijama mnogih propagandnih službi.
Najveća sprdačina i propagandni trik je oko ujedinjenja dva HDZ-a ili kako Čović to voli reći prisajedinjenja. Samim time što rabi taj izraz „prisajedinjenje“ izdaje svoju netaktičnost u jednostrano cinično uvjerenje u kojem se očitava njegova želja da uništi HDZ1990, a da na sceni ostane samo njegov HDZ BiH, koji bi tada nesmetano manipulirao svime i svačim. Pa bi primjerice Dodiku postao još bolji prijatelj gdje bi mu, osim Posavine koju su njegovi istomišljenici i prethodnici predali Dodikovim istomišljenicima i prethodnicima (1992.g.), srdačno ponudio i ostatak Bosne. Onako pride, nek’ mu se nađe.
Koliko se moglo razaznati sa službenih stranica HDZ1990 oni nisu kategorični u odbijanju ujedinjenja tih naizgled dviju sličnih stranaka (osobno mislim da osim onog HDZ u naslovu nemaju toga puno zajedničkog), ali traže ujedinjenje na ravnopravnoj osnovi. Što im treba dati i za pravo, ako se radi o ujedinjenju na način kakvog su imali HSS i NHI.
Međutim, bilo kakvo ujedinjenje na ravnopravnoj osnovi Čoviću ne odgovara. Jer suviše je zaglibio da bi imao povjerenje većine članova ujedinjenog HDZ-a. Što znači da ako i dođe do ujedinjenja tih dviju stranaka Čović u tom novom HDZ-u neće imati mjesta. Iz tog razloga Čović neće nikada pristati na nikakvo ujedinjenje. Uostalom tako se i ponaša. Umjesto da sa HDZ1990 vodi pregovore oko stvarnog ujedinjenja on ignorira njihovu pruženu ruku i odrađuje stvari na terenu. A to odrađivanje stvari na terenu ogleda se u razbijanju HDZ1990. Tako preko svojih emisara vrbuje načelnike i vijećnike u općinama gdje im je devedesetka pomrsila račune. Pojedinačni prebjezi su rezultati tih vrbovanja, ali ne ide svugdje lako.
Tamo gdje nailaze na tvrd teren Čovićevci se služe drugim metodama. Vijećnicima HDZ1990 nude i obećavaju kule i gradove samo da prijeđu u njihove redove. Nudi se novac, posao i što već ne. Ako i takve metode ne uspiju onda se ciljanim osobama šalju inspekcije i kontrole potpomognute od strane županijskih službenika, policije i sudstva koji su svi redom pod kontrolom HDZ BiH, a možda su i sami dobili stranačke poslove pa sada poslušno odrađuju dug.
Drugi segment strahopoštovane vladavine HDZ BiH i njegovog pokušaja uništenja mrskog neprijatelja Hrvata HDZ 1990 su kontrolirani mediji od strane Čovićeve promidžbene mašinerije. Posebice web portali koji svakodnevno posjetitelje bombardiraju lažnim naslovma koji sugeriraju samo jedno – ujedinjenje dva HDZ-a.
Često ispod tih naslova i nema konkretnog teksta koji bi na ozbiljan način posvjedočio tom ujedinjenju, nego se za cilj ima iskušati ona narodna da laž koja se ponovi 100 puta postaje istina.
I ta im je metoda djetinjasta jer ne vode računa da se Internetom ne služe politički i u svakom drugom pogledu nepismene babe i djedovi koji su i onako značajna glasačka mašinerija HDZ BiH. Nego Internet koriste uglavnom školovani i obrazovan dio naroda koji potpuno razumije jeftine trikove.
Osim elektronskih medija sličnom promidžbom se HDZ BiH služi i u tiskanim medijima. Naravno, u kojima ima kontrolu. Ostale novinske kuće takve članke objavljuju više kao senzaciju da popune prazan prostor i u situacijama kada nema zanimljivih događaja koji ionaki prodaju novine.
Tamo gdje Čović nema pristupa to je televezija. Taj medij za njega je još neosvojiva tvrđava, jer se ne može kupiti za sitne novce. Doduše Čovića ima poprilično i na televiziji samo se u TV prilozima ne govori o ujedinjenju HDZ-a nego je riječ o krivičnim prijavama i sudskim procesima koji se vode protiv njega.
Za kraj jedna poruka urednicima web portala. Samo vi prisajedinjavajte ono što se prisajediniti ne može. Unosno je i isplativo, stranački poslušno, a svima koji su politički pismeni smiješno i zabavno.
Ljudevit Posavski

Prorocanstva Ante Brune Bušica

Ante Bruno Bušić, novinar, književnik, povijesni istraživač, antikomunista, politički zatočenik. vođa hrvatske emigracije, ubijen u Parizu od UDBE… 1975. godine je napisao:
” … Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako …
.. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?!”
Ideja: e-posavina.com