Blog Jednog Pjesnika
Posts tagged Belgija
Albert Bontridder: Flamanska poezija ili Feniks u punom zaletu/Poésie flamande ou Phénix en plein vol/
Dec 2nd

Albert Bontridder: Flamanska poezija ili Feniks u punom zaletu/Poésie flamande ou Phénix en plein vol/
Neočekivano, čudesno, izvirući iz domaćeg tla, naroda, jednog jezika za kojeg se misilo da je već mrtav, jedan se glas uzdigao u prvim desetljećima belgijske neovisnosti, jedan glas nevjerojatno čist, bez razmetljivosti, bez ikakvog potraživanja za vraćanjem dužnog, jednostavan i istinit, glas pjesnika Guidoa Gezellea. U isto vrijeme, jedan broj autora podrijetlom flamanaca ali francuskog iskazaponovno će pronaći u rodnoj grudi izvore svojim inspiracijama.Georges Rodenbach Emile Verhaeren, Max Elskamp, Maurice Maeterlinck, Franz Hellens, još neki, također su pridonijeli , kroz romantizam i simbolizam epohe, buđenju istovremenom jezika, inteligencije i flamanske muze. Industrijske i društvene revolucije, kao i dva svjetska rata, otada su obimno promijenile lulturni krajolik Belgije.
Xavier Deutsch, belgijski pisac : “Ukrajina i zloduh” , novela u prijevodu Tomislava Dretara
Nov 13th

Ukrajinski zakoni ne zabranjuju policajcima prakticirati religiju , a to je ono što konvenira Samuelu Adamovskom , trećem inspektoru istražnog biroa u Berdansku , na obali Azovskog mora . Utorak , sam je rub jeseni : sve je kaljavo , vide se divlje guske u jatima prelijetati prema ekvatoru, a nebo prosipa po čitavom Kavkazu sitne kiše kao prethodnicu , bez uvjerenja , da bi se sve složilo s bilježnicom zaduženja .
Tomislav Dretar: À la grande joie de la physique nucléaire/Na veliku radost nuklearne fizike
Jul 21st
À la grande joie de la physique nucléaire Le pape a renoncé pour la troisième fois de visiter la Belgique
Mais le Père Saint Jean-Paul le Deux et son arrière-grand-prédécesseur Martins Sanctus le Cinq m’ont embauché en guise de technicien de surfaces
À l’Université de Louvain la-Neuve à la recommandation de mon confrère sociologue Prof Rezsohazy car je suis talentueux jardinier dont les paroles viennent à pousser parfois en casemates du Cyclotron
À la grande joie de la physique nucléaire je fais de la sorte
Que la poussière d’Univers étant donné une persona non grata
Jamais n’empêche la poussière intellectuelle de prendre la place
Sur mon dossier de la promotion sociale chez madame la Bal le chef
De Ressources humaines du Service du personnel saint de ventres saints
Parfois j’avais trempé mon calame dans l’évier où se font mourir
Les paroles saintes car la biochimie de Christiane de Duve
À l’assistance de Professeur George Vandenberghe au niveau microbique
Car je n’aime pas la vérité se cachant derrière la poussière de la vie
Dont le spectre lumineux était le dernier sujet de Goethe céleste
Mehr Licht a dit le vieux couleurologue avant qu’il se meurt
Ne cherchant pas à éclaircir le noir mais demander de la pitié
À la mort qu’elle soit plutôt en rose qu’en vide obscure et en
Jamais ne voyant l’arc-en-ciel où a franchi la porte d’éternité
Le chinchilla nobélien de madame de Duve ne faisant pas de
Soucies sur les cultures bactériennes aux quelles je fais
La sentence scientifique car la mort et la vie bactérienne
Font le domaine de mon pouvoir illimité dans la vie culturelle
Na veliku radost nuklearne fizike
Papa je odbio posjetiti
po treći put Belgiju
Ali sveti Otac Ivan-Pavao II i njegov čukun-pra-prethodnik
Martins Sanctus le Cinq me zaposliše u zvanju tehničara površina
Na katoličkom sveučilištu u Louvain la-Neuve na preporuku mog kolege po struci u sociologiji Prof. Rezsohazy jer sam bio tako talentiran vrtlar da su moje riječi katkad klijale po kazematima u Cyclotronu
Na veliku radost nuklearne fizike ja sam radio tako
Da prašina iz Univerzuma budući persona non grata
Nikad ne spriječi intelektualnu prašinu da zauzme mjesto Na mom dosjeu društvene promocije kod madame Bal šefice Kadrovskog odsjeka u svetom Personalnom servisu svetih trbuha
Katak bih ja umočio pero svoje u slivnik gdje umiru
Svete izreke jer biokemija Christianea de Duvea
Uz asistenciju Profesora Georgea Vandenberghea na razini mikrobiotičkoj
Jer ja ne volim istinu koja se krije iza prašine života
Čiji svjetlosni spektar bijaše posljednji siže božanskog Goethea Mehr Licht rekao je stari kolorilog prije smrti svoje
Ne iščući osvijetliti tamu već iščući milost
U smrti koja prije bijaše boje roza no u mračnom tonu pa
nikad ne videći tugu proći vrata vjećnosti
Činčila nobeliana od madame de Duve ne imade
Nikakvih briga o bakterijskim kulturama kojima sam ja
dodjeljivao smrtnu presudu jer život i smrt bakterijska
Činiše domenu moje beskrajne ovlasti u kulturnom životu
