Posts tagged Hrvatska

Tomislav Dretar: Bosanska demokratska stranka Bihać, prva ne-komunistička stranka u bosanskohercegovačkom višestranačkom sistemu

Colonel Tomislav Dretar

Bosanska demokratska stranka Bihać, prva ne-komunistička stranka u bosanskohercegovačkom višestranačkom sistemu

Bosanska demokratska stranka je jedina istinski bosanskohercegovačka stranka, jer HDZ BiH i SDS BiH bile su ekspoziture Hrvatske i Srbije, BDS je jedina koja predvidjela, ako dobije vlast osnovati vlastitu bosanskohercegovačku armiju, policiju, nezavisno sudstvo i druge institucije autonomne države. Ali narod je htio nešto drugo i to je i dobio i sad ispašta.

Tomislav Dretar: Kad bih ja to znao / Si on pouvait le savoir

Bookmark and Share

Tomislav Dretar: Kad bih ja to znao / Si on pouvait le savoir

à Zuhra Muftić

Si je savais cela j’ai vous en aurais déjà dit
Ce garçon est simplement depuis toujours
Auprès de moi. Je ne sais ni quand il serait
Pour la première fois franchit la vide d’autour.

Ni comment-il avait adressé à moi son première
Parole, à moi toujours isolé et avide de la solitude. Et en effet lui, il ne parle pas, il ne fait que s’allier
A la tristesse pour ne faire qu’une tache très rude:

Sans des outils convenables il voudrais m’enfuir.
Si on pouvait, s’il savait parler j’aurais le demandé.
Ce qu’on a en commun est qu’il se met à me suivre.
Et j’aurais dit qu’il na qu’une chose à me mander.

Je pense qu’il ne veut à me poser qu’une question:
Où est ma mère, dis le tu stupide, tu vieux barbon!
Moi-même, ô jeune bâtard, je la cherche aussi mon
Garçon, comme les autres, on ne trouve qu’un tel fanfaron.

Zuhri Muftić

Kad bih ja to znao ja bih vam već bio rekao.
Taj momčić je jednostavno oduvijek ovdje
Pokraj mene. Ja ne znam ni kad je došao, Ni prvi put ušao u prazninu što me okružuje.

Ni kako objasnio bijaše meni svoje supatništvo, kojom rječju, meni sred samoće uvijek samom.
I u stvari on, on ne govori, on hoće savezništvo
S tugom jer ima zadaću koja se čini vrlo grubom:

Bez prikladnih sredstava on mene želi ukopati.
Kad bih mogao, a on znao reći, pitao bih njega: Kako i kad, ali sve nam zajedničko da me prati.
I ja bih rekao da ga ne muči do samo jedna briga.

Mislim da hoće jedno jedino pitanje mi postaviti:
Gdje je moja majka, reci mi glupi, bradonjo stari!
I ja sam, mali kopilane, na tom tragu kao i ti isti,
Kao i ostali, tek našao istog pitca u ovoj pustari.

Pjesme Vesne Parun:

Pjesme Vesne Parun:Joško Božanić, Vesna Parun
Joško Božanić, Vesna Parun

Vesna Parun (Zlarin, 10. travnja 1922.), hrvatska pjesnikinja

Mati čovjekova

Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene.
Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje,
Vimenom da me je dojila zvijerka, bolje bi bilo nego žena.

I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati.
Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće.
Procvala bi lipa, zazelenio šaš od pjesme tvoje.

Do nogu bi ti počivalo janje, da si mati janjetu.
Da tepaš i da plačeš, razumjelo bi tebe milo blašće.
Ovako sama stojiš i sama dijeliš muk svoj s grobovima,
Gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati.

Čežnja

Danas ću ti dati, kada veće padne,
u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proljetnog cvijeća…

U sobi će biti sumrak, blag k’o tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svjetlim zablještat će boje,
u taj svježi trenut prvog saznanja…

Sve će biti ljepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svijet što mirno spava,
dugo, mrtvo polje na kome miriše
kržljava i rijetka na busenju trava…

I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami…
Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapat u blaženoj tami,
i riječi iz kojih proljeće miriše…

Čovjek kojeg progoni vatra

Moj crni gušteru
ne idi za mnom.
Nitko ne smije vidjeti
rupu u vinogradu
u kojoj će iščeznuti
moja pjesma.

Ushit

Tvoje su oči za me
lisnata, topla streha.
Našla sam biser – kamen
u školjci tvog osmjeha.

U grlu mi je srce,
u srcu mi je ptica.
Sva sam zvučno zrnce
bistra večernjica.

Rasanjeni

Lišće noću spava.
Noću mjesec bdi.
Rijeka premiješta vrbike.
A zemlja prebrojava noću
mrtvace i pjeva.

Tomislav Dretar: Petar Gudelj, vododjelnica hrvatske kulture – crtica uz Izabrane i one druge pjesme -

Petar Gudelj

Tomislav Dretar: Petar Gudelj, vododjelnica hrvatske kulture – crtica uz Izabrane i one druge pjesme -
Gudelj, Petar : “Pelazg na mazgi”, Izabrane pjesme , Školska Knjiga, Zagreb 2005.
Napisao sam desetak prikaza Gudeljevim knjigama pa za reći nešto o ovome izboru kojeg autor sam sastavi ne mogu, zbog toga, pisati prikaz vengo studiju. Za ovaj svoj blog samo malu crticu dajem o ukupnom dojmu o najvećem od svih, s Tinom Ujevićem, pjesnikom kojeg iznjedri poezija u Hrvata od prvog u povijesti pa do ovog zadnjeg Velikog svjetskog rata, a i poslije po tom.

L’archevêque de la fulgurante poésie/Nadbiskup gromovite poezije

Petar Gudelj

à Petar Gudelj

L’archevêque de la fulgurante poésie croate du temps à labourer

Du haut du ciel débarque au port où Sapho toute nue dort

Montant sur son Pégase dont le bâton à rythmer les Muses

Sillonne leurs champs si fertiles que les tournesols ardents

Ne font que pousser où son coutre n’a encore se fait foutre

Le désert né au sexe infernal du Vieillard Tirésias le semeur aride

De sables au-delà c’est l’huile d’olives de qui oint irrésistible calame

à sa pénétration c’est le miel qui coule du vagin d’Europe

Quand la corne de Zeus surabonde au vin de Saint-Georges des Nuits

Par où flotte le navire d’archevêque croate portant l’aspic en écharpe

Dont toisons poussés par Jason et les sirènes de proue en prouesses

Étalant leurs hanches hululant sur cinq mats en érection jusqu’au ciel

Il brandisse l’éclaire il taille des livres aux nuages tumultueux

Dans son relief en tambourinant la guerre contre la rime de Rome

En trompetant la cavalcade anti-iconique en piétinant les Byzantins

Il embrasse l’ouragan dans le roulement de tonnerre il roule époque

Il pousse les sifflants arrache les palatales croates il chevauche les diablesses

Son nom le destinait d’être la roche à bâtir un temple poétique

Mais lui, il en est l’église croate en personne Pétrarque lui confit

Laura

De tresser la guirlande aux lumières en pleine déflagration

Il baise des Hespérides il sût de mamelons de leurs pommes

Dévalant les Alpes il réveille la voix étranglée des oréades slaves

******************************************************

Petru Gudelju

Gromoviti nadbiskup hrvatske poezije iz vremena koje treba

preorati odozgo s neba iskrcao se u luku gdje gola Safo spava

jašući Pegaza čiji kolac za ritmiziranje Muza

brazda njihova polja toliko plodna da vreli suncokreti

odmah niču svuda dok mu se ralo nije bilo još ni stjeralo

Pustinja rođena iz paklenog uda Starca Tiresije sijača jalova

Pijeska onostranog maslinova ulja koje pomazuje neodoljivo pero

u njegovom prodiranju med je taj koji iz vagine Europine kulja

Kad rog Zeusov preobiluje vinom iz Saint-Georges des Nuits

Kamo li to plovi lađa nadbiskupa hrvatskog noseći guju oko pasa

Čije runo orunjalo od Jasona i sirena s prove u junaštvu

Razastirući svoje bedre hululući na pet jarbola nadignutih do samog neba

On vitla munjom on urezuje burovite knjige u oblake

U svoj reljef razglašujući rat protiv rime iz Rima

Trubeći kavalkadu ikonoklastičnu gazeći Bizantince

On istiskuje siflante odlama palatale hrvatske on jaše đavolicu

On se ljubi s uraganom u valjanju gromova on valja epohe

Ime ga predodređuje biti stijenom da se na njoj gradi hram za pjesmu

Ali on je sam crkva hrvatska Petrarka mu Lauru povjeri

Da isplete girlandu od svjetala u punom proplamsavanju

On obljubi Hesperide on im sasnu bradlje nedodirivih jabuka

Prevaljujući Alpe on probudi udavljeni glas slavskih oreada

Boljkovac: Hrvati su prvi napali Srbe po dogovoru Tuđmana i Miloševića, a Mesić je htio pobjeći

Boljkovac: Hrvati su prvi napali Srbe po dogovoru Miloševića i Tuđmana, Mesić je htio pobjeći

Boljkovac: Hrvati su prvi napali Srbe po dogovoru Tuđmana i Miloševića, a Mesić je htio pobjeći
PRVI Tuđmanov ministar policije Josip Boljkovac u velikom ekskluzivnom intervjuu za frankfurtske Vesti koji prenosi srpski Press, jučer je kazao da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj, namjerno izazvala rat te da su se Tuđman i Milošević sve vrijeme rata dogovarali i zajedno donosili odluke.

Boljkovac je najprije rekao da su hrvatski mediji cenzurirali izvještaje s njegova svjedočenja na suđenju bivšem gradonačelniku Osijeka Branimiru Glavašu, optuženom za zločine nad tamošnjim Srbima:

“Glavaš me za vrijeme svjedočenja optužio da sam ga gonio zbog rušenja mosta na reci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA u tom trenutku bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a da je Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, dio Jugoslavije. Potom sam obrazlagao tko je tada počeo s oružanim sukobima u tom dijelu Slavonije”, kazao je Boljkovac. Upitan tko je počeo rat, odgovara:

“Tada, 1991. godine, prvi su napadnuti Srbi, napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protutenkovskim oružjem, ‘armburstima’ su napali Borovo Selo da bi isprovocirali rat. Iz istog razloga srušen je i most u Osijeku”, tvrdi Boljkovac.

Dogovor Milošević – Tuđman o etničkom čišćenju i podjeli Bosne

Tvrdi da je ratu u Hrvatskoj bio “građanski rat koji je nastao kao posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine i razmjeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja”.

“Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u Krajini. Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizirao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine”, kaže prvi šef MUP-a nezavisne Hrvatske. Upitan je ima li opipljiv dokaz o Miloševićevom i Tuđmanovom dogovoru?

Piše Bećko FADILOVIĆ: GO WEST, BOŠNJACI!

Da svi ratni planovi nisu ostvareni, a ni poslovi završeni pokazuju i ova događanja o kojima izvještava Bećko Fadilović na portalu:
http://www.pssmagazin.com/text/citaj/2058/12.

GO WEST, BOŠNJACI!

Piše Bećko FADILOVIĆ | 2009-07-02 12:55:39

Budi sponzor kolumniste
redakcija@pssmagazin.com

Kako je jedan regulacioni plan izazvao pometnju, zabrinutost i oštre reakcije jakih hrvatskih desničarskih struja grada Mostara, a sve s ciljem da se bošnjački faktor u [...]

Zašto je Bosna bila uvijek bosanska a Hercegovina hercegovačka?

“Horion Bosona” – Zemljica Bosna je neosporiva činjenica. Prvo poznati bosanski ban Borić, podrijetlom moj zemljak Slavonac porodio sina Kulina koji ga naslijedi na banskoj stolici. Kulin utemelji dinastiju Kulinovića i bijahu dvije banovine hrvatska i bosanska. Malo poslije dođe iz hrvatske dinastije Svačića jedan Hrvatin koji bi gospodar Dolnjih Kraj(ev)a okolo Banove Luke i bi to dio banovine hrvatske, pa i potomak toga Hrvatina bi banom hrvatskim i hercegom spljetskim Hrvoje, a rodijak mu bijaše banom bosanskim. U vrijeme hercega Stipana, viteza reda sv. Save bi jedna princeza koja se udade za bosanskog krala. I Stipan i Hrvoje bijahu bosanski krstjani, a Stipan bi uz to još i katolik i ortodoks, ali prije svega Hercegovac, tj. vlasnik svoje zemlje – Hercegovine. Bosanski kralj bi također krstjanin, a izgleda da ti krstjani bijahu duhovna dica biškupa Grgura Ninskog koja se sakriše iza visokih bosanskih planina.

Što se Vranji snilo to mu se i zbilo

Evo priče o jednoj pjesmi i o dva-tri
pjevača:Moj Galebe, pjevali su Oliver
Dragojević a prije njega Tito, a poslije njega
Franjo Tuđman

Ono što mi se snilo to mi se i zbilo!
Podobne riječi: imitacija, original, san, istina u dva izdanja, Tuđman, Tito, Hrvatska,Galeb

Nas dva brata Hrvata oba yactingiramo jednu jahtu uzjahujemo – HRVATSKU!

Petar Šimić s 3 500 bosansko-posavskih Hrvata uz Husein-kapetan, Zmaja od Bosne tuklo se za Nezavisnu bosansku državu njihovi potomci nastavljaju boj za svoju domovinu

Tooltipp

Posavski Hrvati su po Tuđmanu prodani velikosrpskoj kamarili. Bio sam u Zagrebu u noći mjeseca rujna 1992.
godine kad je stigao vlak s bojovnicima iz Bosanske posavine koji su izvikivali, Ljudi! Posavina nije pala – Posavina je prodana! Tuđman nas je izdao! Tuđman nas je prodao. Vojna policija ih je čekala. Takvi su odmah hvatani i odvođeni nekamo u unutrašnjost kolodvora. Ja sam to gledao i slušao s hotelskog prozora . Nisam bio u Palas hotelu već u onom drugom s druge strane spomenika Kralja Tomislava. Sutradan ujutro , a ni prekosutra nisam o tome našao u novinama ništa, osim naslova “Posavina je pala! Suprotno od onoga što su bojovnici izvikivali. Mislim da je to bilo 10. rujna 1992. Može se provjeriti u knjizi gostiju.

Preuzeto s portala http://www.domaljevac.com/bih/bosnaihercegovina4/obmanehdzbih/index.html