AHMED I DAVANJE

Prema kazivanju nane Fatime nakon prevrata 1918. došlo je skoro do raskola u predanoj i marljivoj porodici Mešanovića i to zbog jedne priče nespretno ispričane u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Lako su prodeverali, pričala je, pohlepu i okrutnost

Svjedoci kažu da je do duela došlo odmah nakon što je Učo došao i sjeo, da je bio kratak i tako neugodan da bi većina odmah ustala i otišla da nije bilo one gomile toplih i mirisnih pečenih krompira, a i ona pletenka rakije što je kružila među okupljenim nije bila za baciti.  Nana Fatima znala je za tri vezije ispričane priče te zimske noći,”… a ima ih još” – zabrinuto je vrtila mršavom glavom pa joj se jedan nemiran pramen sijede kose oteo stisku ukosnice i provirio na naboranom čelu odmah ispod šarenih svilenih cvjetića sa ruba kerane šamije. “Ima, ali ih nemojte slušati. Pogotovu ne one koji dolaze iz ciganske mahale – nema toga što oni ne bi okrenuli na šegu, dao im blagi Alah dukat za svaku istinitu riječ.” Prva verzija te priče potiče od Muharema iz Kazića, a zvali su ga Šuco jer se iz rata vratio šepajući,