Tomislav Dretar: Bila su dva bihaćka HVO-a i dva Ratna Okruga Bihać

Tomislav Dretar: Bila su dva bihaćka HVO-a i dva Ratna Okruga Bihać

U javnosti ima jedna zabuna kad je riječ o Bihaćkom HVO-u. To nije isti HVO gledajući ga s vrha naopačke s glave. U početku je to bio jedan HVO koji je po tome postao jedan drugi HVO. Bojovnici u njemu isti hrvatski ljudi, no nije ih potpuno ista, ista do kraja ideologija vodila. Prvi HVO bio je posredničko tijelo hrvatskog naroda sastavljeno od civilne i vojne komponente. Civilna komonenta je bila ta koja je bila vijeće bez zakonodavnih i naredbodavnih ingerencija, vojna komponenta bila je sastavni dio  jedinstvene vojske BiH, u ono vrijeme prvo Tertorijalne obrane B iH a po tome AR BiH. HVO je bio grupa ljudi,  VIJEĆE HRVATA koji će zajednički s nositeljima vlasti utvrđivati projekte zajedničke borbe za opstanak  Hrvata i dogovarati njihovu poziciju u jedinstvenoj državi BiH,  takvoj koja će biti bazirana na činjenicama da je hrvatski narod konstitutivni narod Republike BiH, kako je to određeno Ustavom te da o Ustavnim promjenama prije uspostavljanja mira i POBJEDE nad neprijateljem ne može biti riječi.

Zbog toga sam nakon što je odlukom HDZ-a zamrznut rad stranke i njenih organa pa tako i Predsjednika HDZ-a prestao djelovati kao HDZ-ovac jer je HVO okupio hrvatske patriote izvan stranke i nije se pretvorio u stranačko tijelo. Zbog toga je taj HVO bio bihaćki i bosanskohercegovački, a onaj drugi je bio uvjetovan postojanjem HR Herceg-Bosna kao državotvorne jedinice te je HVO postao njena udarna sila. Zbog toga što je HVO s Vladom Šantićem postao vojna sila,  bihaćki HDZ reaktiviran je te je on preuzeo funkciju političke vlasti kojem je predsjedavao prof. matematike Drago Mažar. On je bio na razini Bihaća ono što je Jadranko Prlić bio u Herceg-Bosni.

Davanje ovlasti HDZ-u da obavlja političke funkcije protuustavno, HDZ je preuzeo funkciju Sabora HR Herceg-Bosna samo što se drukčije zvao.Na sve to je pristala bvošnjačka strana jer je mislila isto ili je to bila samo taktička varka dok rast ne svrši, jer to isto je radio i SDA samo on nije morao formirati nikakve organe vlasti, jer je vlast bila u njegovim rukama i formalno legalna, a ne i stranačka jer su na čelnim mjestima ostali ljudi izabrani u vrijeme predratno, parlamentarno ustrojeno. Možda se zbog toga ubio prof. marksizma koji je bio predsjednik Općine Bihać, jedan divni, tihi, skromni i pošteni čovjek. U praksi  politka  je glede bihaćkog SDA istovjetna onome u HVO-U i HDZ-U Bihaća. Udarna sila SDA u ime BiH Republike bio je Peti korpus a u stvarim u ime SDA i Izetbegovićeve grupe.

Do formiranja Petog korpusa bila je to jedna država, jedna vojska. Izdvajanjem HVO-a iz Petog korpusa u zasebnu vojnu silu i  osamostaljenjem Petog korpusa praktično je  ukinuta uz suglasnost javnih vlasti  Jedinstvena i cjelovita Republika Bosna i Hercegovina na teritoriji Okruga Bihać. Dugo sam tragao za odgovorom na pitanje o tome što se zapravo dogodilo u Bihaću da je HVO tako lako izišao iz Petog korpusa i da ga nitko nije dirao. A odgovor je bio jednostavan. Bosna i Hercegovina je već bila podijeljena i to sporazumno. Dovoljno je pogledati dokumente u prilogu. Dok je dokumente u ime H VO-a Bihać potpisivao Tomislav Dretar nije  HVO imao diobnog partnera u vlasti, jer je bio dio jedinstvene vlasti.

Ovim aktom Drugi bihaćki HVO i Peti korpus su postali dva vojna subjekta dviju nacionalno-političkih  zajednica. Jedna se zove Republika Bosna i Hercegovina  a druga se zove Republika Bosna i Hercegovina Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Ova druga kao i ona prva imala je svog predsjednika, svoj sabor, i svoju političku stranku i svoje neprijatelje. I oni su međusobno i ratovali i surađivali.

Pogledajte dobro drugi dokument koji su potpisali generali Šantić i Dudaković, bratski, jednoglasno mole za pomoć za spas naroda jer vode zajedničku bitku za zajedničku državu koja se sastoji od tri države i od četvrte koja je pobijeđena, one Babine. Uz sve to Vojni zapovjednkik je i dopredsjednik Parlamenta. Zna se da je normalno da u republikanskom ustrojstvu države predsjedničkog sistema vojskom ne može zapovijedati vojna osoba, jer bi to bila vojna diktatura pa joj je uvijek vrhovnim zapovjednikom civilna osoba, predsjednik, a u njegovom odsustvu dopredsjednik, ali da Parlament preuzme na sebe zapovijedanje vojskom to je zaista balkanski doprinos povijesti ljudske civilizacije, osim u slučaju kad svi oni iznad njega izginu pa vlast obnaša parlamentarni predsjednik do novih izbora, ali Mate Boban, Predsjednik te državne nacionalne zajednice s jednom jedinom političkom strankom bio je živ, predsjednik njegovog Sabora bio je živ pa se general Šantić domogao zakonodavne i izvršne vlasti i to uz punu suglasnost Alije Izetbegovića koji ga je prihvatio kao vojnog saveznika i to realizirao, primijenio u praksi njegov čovjek – general Dudaković.

Zašto on nije tražio pomoć od Republike Hrvatske kad je morao znati da potpisuje smrtnu presudu Republici Bosni i Hercegovini. Zato što je u glavi imao istu ideju kao i njegov supotpisnik. Ali ne budimo naivni, istu samo do jednog momenta. Taj moment je ubrzo došao. A Vlado Šantić otišao. Došla je pobjeda nad neprijateljem a likvidiran preostali neprijatelj. No ostaje pitanje ako je Šantić bio agent, nosilac, ideje izdvajanja Hrvata iz BiH a Dudaković ideje jedinstvene, cjelovite Bosne, što je trebao biti sadržaj te državne forme? Što su trebali Biti Hrvati u njoj? Jer evo danas istinski bosanski demokrati i patriote moraju voditi boj protiv ekipe za koju navija bošnjačko a dijelom i hrvatsko političko vodstvo poteklo iz Herceg-Bosne s Ćovićem na čelu, koji hoće da zavede političkoi jednoumlje i diktaturu nad hrvatskim narodom.

Pa nek mi netko kaže da podjela Bosne s ciljem odvajanja Hercegovine nije dogovorena. I tu u tom grmu leži zec. Prvi bihaćki HVO, onaj s Tomislavom Dretarom na čelui nije imao skrivenih namjera, za njega je kraj rata bio pobjeda snaga Republike BiH i očuvanje njenog integriteta, a za ovaj drugi nakon rata započelo bi neko drugo razdoblje, izdvajanje dijela teritorije države BiH u sastav neke druge države. Dudaković je lijepo, savjesno i svjesno potpisao dokument za koji nije znao da će jednog dana biti pročitan onako kako se takvi dokumeti čitaju. Kao što Inkvizicija nije znala da će jednog dana njen Interrogatio Ioannis, tajna knjiga Katara biti dokument o katarskoj tajni.

Čudesni su putovi Gospodnji, neobjašnjive su tajne Svevišnjega i neproniciva budućnost koju kome propisuje. Onako usput jedan akt, pismeni doklument o brizi dobrih ljudi za sudbinu mile nam domovine postaje dokument o izdajničkom djelovanju jedne kriminalne kompe koja je od početka radila na izdaji Ustava i same države Republike BiH. Po onome što vidimo na javi te i takve snage su još na djelu u BiH. Koliko su jake znat ćemo po tome koliko smo jaki mi koji nedamo da nacizam zavlada i Bosnu nam svlada.