Mala Bosanska demokratska stranka Bihać, bila prva registrirana ne-komunistička stranka istinski domovinska, bosanskohercegovačka, u Republici BiH i jedina koja je planirala da Republika Bosna i Hercegovina odmah po preuzimanju vlasti stvori svoju vlastitu profesionalnu vojsku, o čemu SDA nije ni sanjala, SDS je imala JNA, a Hrvatska je računala na Hrvate iz BiH kao na topovsko meso…za Veliku Hrvatsku.

Mi iz BDS smo računali da zajednički branimo BiH ma otkud napad došao. Bio je jedan takav moment kad sam trebao pohapsiti cijelo SDA rukovodstvo, ali nisam nasjeo na tu zamku, koja možda i nije bila zamka, ali tko bi mi vjerovao šta smišljaju Ljubijankić, Veladžić i Nenad Ibrahimpašić koje sam prisluškivao kao i oni mene…No, o tome u jednom drugom članku.

BDS, Bosanska demokratska stranka prva istinski bosanskohercegovačka ne-komunistička politička stranka , jer HDZ BiH i SDS BiH bile su ekspoziture Hrvatske i Srbije , a ostale su bile lakrdija lažnih protivnika nacističkih stranaka , dakle BDS predviđala je za prvo vrijeme višestranačkog sistema labavu konfederaciju u kojoj bi BDS, ako osvoji vlast, formirao vlastitu vojsku, policiju, nezavisno sudstvo i ostale organe svake nezavisne države.
Ta labava konfederacija zvala bi se Konfederativna republika Jugoslavija.

Bosna ni skim nikakav savez ne bi sklapala kako je to izdajnik Izetbegović zamišljao. Zato se i suprotstavljao da itko govori o vlastitoj vojsci Bosne i Hercegovine dok ima Jugoslavije. Šta se zbilo vidjeli smo. Alija je dobio vječni plamen od krvi onih koji nisu imali svoje vojske da ih brani. Narodi su htjeli njih i dobili su ih: Sad imaju što su htjeli. Nas su tukli i govorili da ih uvlačimo u rat. Mi da smo rat poveli dobili bismo ga . Imali smo oko 50 tisuća boraca borilačkih vještina još bismo stotinu tisuća parakomandosa pripremili za 6 mjeseci koji bi Mladićeve četnike razbili kao muhe.

Bosansku demokratsku stranku kao stranku građanskog političkog opredjeljenja osnovali su 1991. g. dipl. ing. Asim Ibrahimpašić i mr. sociologije Tomislav Dretar. Za kratko vrijeme stranka je imala oko 250 upisanih članova. Njena politička platforma sastojala se u kreaciji države koja će se sastojati u suživotu kapitalizma i socijalizma.

Ekstremističke stranke – fašističke, vjersko-fanatičke i komunističke boljševičkih ciljeva bile bi zabranjene. Zadaća države bila bi da stvara kapitalu povoljne uvjete za razvoj uz kočenje liberalizma i neograničene eksploatacije i nezakonitog bogaćenja. Po svojoj suštini Konfederalna republika Bosna i Hercegovina bila bi socijalna kapitalistička država.

Radnička klasa i kapitalistička klasa bile bi dvije krilne manjinske društveno-političke kategorije ili dva manjinska društvena sloja. Većinu bi predstavljala srednja klasa i kao što je socijalistička, prethodna država zakonom zaštitila radničku klasu, tako bi zakonom bila zaštićena i srednja klasa koja bi činila oko 70% populacije, a socijalni zakoni stavili bi u ravnopravan položaj sve tri sloja društva u socijalnoj sigurnosti.

Vrijeme diktature proletarijata i bilo čije diktature je prošlo, studirajući najviše belgijski model spoznali smo vrijednost takvog ustavnog ustrojstva države. Budući da su u ogromnoj većini radnici već posjedovali obrazovanje koje se u inozemstvu tretira kao više ne-univerzitetsko obrazovanje i istoj klasnoj grupaciji pripadali bi recimo i majstori zidari i agronomi inženjeri.

Osposobljenost za struku bila bi odlučujuća a ne radno mjesto, jer pojedinac nije kriv što mu država nije stvorila uvjete da radi na radnom mjestu za koje je osposobljen, ali zato državna administracija od općine do vrha države ima zadaću; pod ,orqnje inqme gubi vlqst; da stvara te uvjete. Kompletna imovina države Bosne i Hercegovine postala bi javno vlasništvo, ne općine nego svih državljana BiH. To što se netko rodio u plodnoj Posavini a drugi u gudurama Srebrenice nije krivica pojedinaca i čitava BiH je jednako njihova. Općine bi samo upravljale dijelom javnog vlasništva na kojem se rasprostiru.

Uloga općinske vlade bila bi prvenstveno uloga menagera. Vladin posao bio bi da javno vlasništvo kojeg zaposjeda, a kojem nije vlasnik, stavlja u pogon za proizvodnju kapitala. Stranke koje bi izlazile u izbornu trku imale bi nekoliko obveznih programskih točaka, politički munimum koji bi jasno izrekao šta bi i kako i gdje koristila javno vlasništvo. Dakle nikakve prazne parole već konkretni proiwvodni i trgovački ugovori s kapitalistima za eksploataciju i uvjetima eksploatacije prirodnih i ljudskih resusra.

Primjerice, kapitalisti bi s općinskim vladama, osim uobičajenog kapitalističkog proizvođenja društvenog života u konkurenciji s drugima, pojeftinjenju troškova prozvodnje, obveznog aktiviranja profita i superprofita, sklapali ugove bilo gdje na području BiH o korištenju javne imovine od šuma i rudnika do vode i saobraćajnih mreža.

Svaki stanovnik BiH dobijao bi pri rođenju upisom u registar dionice koje mu pripadaju bosanstvom. Time se rješava mnogo problema jednostavnim potezom, interesom da njegova imovina koja je posvuda kuda se BiH prostire bude zaštićena i pošteno i racionalno korištena, pravedno uživan pripadajući dio profita, time bi se uklonili i izvori međunacionalnih trvenja kad je u pitanju nacionalno vlasništvo. Srbin bio bio vlasdnik javnih dobara u Ljubuškom, Bošnjak u Neumu a Hrvat u Doboju itd. svega što je bosanskohercegovačko javno dobro.

Druga historijski značajna stvar, preko koje se olako prelazi i skriva od javnosti jest to da je Bosanska demokratska stranka bila jedina stranka koja je u svoj program upisala da će sprovoditi politiku u labavoj konfederaciji koja će postojati dokle postoje uvjeti za dostojanstveni pojedinačni, obiteljski, kolektivni i nacionalni život u toj zajednici kad se jedan od tih uvjeta uništi Bosna izlazi iz konfederacije, a kao garanciju za to predviđa formiranje vlastite armije, policije, sudstva i tužilaštva, što je praktično totalna državna autonomija.

Vanjska politika bi se dogovarala s pravom veta svake jedinice. Armija bi bila profesionalna s rezervnim sastavom kao teritorijalnom obranom što izlazi iz bosanske tradicije seoskih milicija, za obranu doma i obitelji.

Tomislav Dretar se sam uklonio iz utrke za predsjednika stranke (BDS=Bosanska demokratska stranka) iz poštovanja prema godinama Asima Ibrahimpašića i njegovoj početnoj inicijativi za osnivanje ove stranke. Pa je za Predsjednika izabran Gosp. Ibrahimpašić Asim, a za podpredsjednika Tomislav Dretar.

Stranka je bila višenacionalna, ali bez ikakvih novčanih mogućnosti i bilo čije podrške nije se mogla oduprijeti najezdi nacionalnih stranaka koje su fizički prijetile svojim sunarodnicima koji su se upisali u BDS.

Stranka je imala svoje ogranke u četvorim općinama Bihaćkog Okruga – Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi i Velikoj Kladuši. Narod je odlučio šta hoće i to je dobio i to sad ima.