image 

Išao sam u Brisel-grad iskati socijalni stan Dali su mi riječ Otad ja nastanjujem riječ, Svoj socijalni stan, stamenit zaštitnički i besplatan On me grije on je moj kišobran On je tako prostran da mi cijela obitelj u njega stane i zabavlja se klopajući  za humanitarnim stolom europske prvostolnice diveći se lingvističkoj ljepoti Brisel-grada moje tajne ljubavi On nema mnogo riječi za namjestiti i nahraniti da bi podgrijavao nadu vagabundima i klošarima proizvođačima jezika francuskog najunosnije grane nebeske industrijske Jer u početku bi samo riječ dana meni osobno na čast I ja ju nastanjujem ja stanujem u riječi Mojsije je taj koji ju nam je dao u naslijeđe tu antropologijsku činjenicu No nije da mu baš uvijek vjerujemo na riječ da u početku ne bi drugo nego riječ a ja profiter od te vjere to potvrđujem ja tvrdim da u početku ne bi ničeg do riječi ja to znam ja znam da u početku ne bi nego riječ ja u njoj stanujem i ona je još uvijek tu na početku.
Je suis allé à la ville de Bruxelles Demander un logement social On m’a donné une parole Depuis j’habite la parole Mon logement social Solide abritant et gratuit Il me chauffe il est mon parapluie Il est si vaste que toute ma famille S’y amuse à régaler à la table Humanitaire du capital européen En admirant la beauté linguistique De Bruxelles-ville mon amour secrète Il n’y a pas suffisamment de mots Pour loger nourrir ni à faire Espérer de vagabondés de clochards Producteurs de la langue française La plus profitable branche d’industrie céleste Car au début il n’avait que la parole donnée à moi à l’honneur Et je l’habite j’habite la parole Moïse nous a légué ce fait anthropologique On lui ne croyait pas toujours qu’au début N’était que la parole et moi son profiteur J’en confirme et je le sais qu’au début il n’a pas que la parole J’en habite et elle est toujours au début.

Thomas Dretart: PAROLE, MON LOGEMENT SOCIAL – poèmes inédits