Admiralu Mahiću, autoru pjesme Pag
Upisavši kako slijedi:
Va ime Otca
I Sina
I Duha Svjatoga,
Amen!
Ljubiti žene koje su ljubile Admirala bilo bi svetogrđe,
Ljubiti osamu u hladu masline koja je njemu dala spokoja,
Bilo bi kao da si mu oteo njegove uspomene najslađe.
I milovan biti odbljeskom boje s kamenog kista ispod aloja,
Pa makar i na otoku Pagu kamo ni lički vukovi ne salaze,
Piti vino i tijelo miruhom povijesti pokrivati ukraj staze,
Nikad, nikad ne treba buditi Admiralom oćutane krajobraze!
A ipak kročiti na kamenu ponjavu kojom nebeska bića gaze!
Domovino sanjaj konačno svoj podnevni san o kosteliću i o mirti!
Ispod sunčeva sača jedan dječak je najzad ukrao morski žal od smrti
Dječak koji imao je srca u kostima pradjedovskim zapjevati
Kanconu smilja i sunovrata kad mu u san nasmiješena uđe mati.
Sine Admirale, ne ponesi kamena s otoka rekla Gospa od Škrpjela,
Sine Admirale, ne zaboravi na nebeskom oknu odškrinuti krilce,
Sine Admirale, pazi da bi PetarPelazgova mazga redovito jela,
I ne drži, sine, prazne čaše za Tina, Tomu i druge domovinske pilce.
Recent Comments