Admiralu Mahiću, autoru pjesme Pag

Upisavši kako slijedi:

Va ime Otca

I Sina

I Duha Svjatoga,

Amen!

Ljubiti žene koje su ljubile Admirala bilo bi svetogrđe,

Ljubiti osamu u hladu masline koja je njemu dala spokoja,

Bilo bi kao da si mu oteo njegove uspomene najslađe.

I milovan biti odbljeskom boje s kamenog kista ispod aloja,

Pa makar i na otoku Pagu kamo ni lički vukovi ne salaze,

Piti vino i tijelo miruhom povijesti pokrivati ukraj staze,

Nikad, nikad ne treba buditi Admiralom oćutane krajobraze!

A ipak kročiti na kamenu ponjavu kojom nebeska bića gaze!

Domovino sanjaj konačno svoj podnevni san o kosteliću i o mirti!

Ispod sunčeva sača jedan dječak je najzad ukrao morski žal od smrti

Dječak koji imao je srca u kostima pradjedovskim zapjevati

Kanconu smilja i sunovrata kad mu u san nasmiješena uđe mati.

Sine Admirale, ne ponesi kamena s otoka rekla Gospa od Škrpjela,

Sine Admirale, ne zaboravi na nebeskom oknu odškrinuti krilce,

Sine Admirale, pazi da bi PetarPelazgova mazga redovito jela,

I ne drži, sine, prazne čaše za Tina, Tomu i druge domovinske pilce.